Svi imamo naviku reagirati na razne životne situacije s izraženim emocijama. Obično se radi o situacijama koje su neugodne, izazovne, teške. Opisivanje takvih situacija često se svodi na to kako se nešto dogodilo i onda klijent opisuje kako je „poludio“, „reagirao“, „izgubio živce“ i sl. Kao da postoji izravna veza između neke situacije u kojoj se nađemo i naših osjećaja.
U sportu, to može biti situacija u kojoj sportaš pogriješi i izvijesti da se nakon toga osjećao frustrirano i ljuto ili nesigurno i prestrašeno. Sportaš pretpostavlja da postoji izravna veza između situacije (tehnička ili taktička pogreška) i njegovih osjećaja.
U nekom drugom poslu, to može biti situacija kada se radne obaveze gomilaju, postoji mnogo mailova na koje netko mora odgovoriti te se bliži rok za važan posao. Klijent će tu situaciju povezati s osjećajem gubitka kontrole, opisat će osjećaj panike, uz pretpostavku da situacija u kojoj se nalazi podrazumijeva izravnu vezu prema njegovim osjećajima gubitka kontrole.
I u jednom i u drugom slučaju osobe koje vjeruju u postojanje izravne veze između situacije u kojoj su se našli ili u kojoj se redovito nalaze, zapravo griješe. Da ta veza zaista postoji, onda bi ista situacija uvijek uzrokovala iste osjećaje. Međutim, svjesni smo da ponekad različito reagiramo na iste podražaje. Ponekad će nas svakodnevna situacija susreta s nepristojnim vozačem u prometu potpuno izbaciti iz takta, a ponekad ćemo istu situaciju prihvatiti sa smiješkom. Dakle, ista situacija ne znači automatski i isti osjećaj.
Većina nas je naučena reagirati upravo na osjećaj, emociju koja se pojavi u nekom trenutku. Na taj način izbjegavamo svoju odgovornost za pojavu tog osjećaja, percipiranjem da on nije pod našom kontrolom i da je izravna posljedica situacije. Reakcija na osjećaj je pogrešna jer osjećaji nastaju kao posljedica naših misli ili ponašanja. I tu se krije ključ našeg utjecaja na svaku situaciju koja nam se događa. Tu leži naša odgovornost jer na naše misli i ponašanja možemo utjecati i tako, posredno utječemo i na osjećaje koji se javljaju u svakoj situaciji.
Bili mi svjesni svojih misli ili ne, one se pojave prije osjećaja i njima definiramo situacije u kojima se nalazimo. Tek nakon što mi damo značenje situaciji (svjesno ili nesvjesno) pojave se osjećaji kao posljedica naših misli.
Ako želiš naučiti više o osvještavanju svojih misli i njihovom utjecaju na tvoje emotivno stanje, javi se na besplatni polusatni informativni sastanak.
