Jučer su Milwaukee Bucksi izgubili od Miami Heata u prvom kolu doigravanja u NBA ligi. Bucksi su u susret ušli kao favoriti i vodeća momčad lige uoči doigravanja. Nakon utakmice je njihov najbolji igrač i jedan od nekoliko najboljih igrača na svijetu, Giannis Antetokoumpo u intervjuu naglasio da sezona nije bila neuspješna. Između ostaloga, rekao je da ne postoji neuspjeh u sportu, samo koraci do uspjeha (intervju je važan za razumijevanje članka, pogledaj ga ovdje).
Na prvi pogled, najbolji igrač najbolje momčadi bi možda mogao biti stroži prema sebi i momčadi u trenucima kada je njihova sezona (prerano) završena. Moja generacija je odgojena na neslomljivom Michaelu Jordanu koji je udarao suigrače na treningu i tražio od njih i manijakalnu posvećenost. Kao ikona generacije, naslijedio ga je Kobe Bryant, podjednako opsjednut pobjedama, težak za sebe i svoju okolinu, uvijek u ratu protiv nekoga. Giannisov pogled na rezultatski neuspješnu sezonu nije bio dio pogleda na svijet najboljih sportaša tog vremena. Kakvi koraci do uspjeha? O kakvoj sljedećoj godini pričaš? Kakvo hvaljenje suigrača koji nije doprinio pobjedi? Ili jesi ili nisi!
Binarni pogled na svijet koji kaže da si ili uspio ili nisi, ili pobijedio ili nisi, ili si dobar ili nisi, jako je opasan. Funkcionirao je za Michaela i Kobea. I generacije su odrastale na ideji da ako ti se ne da ustati u 5 ujutro da bi napravio trening koji nije nužan, mora da si p….. Ako se nakon promašaja bojiš, onda jednostavno nisu dovoljno čvrst. Ako nisu siguran u svoje izbore, nisi materijal za vrh. Binarni pogled na svijet po definiciji znači da sve što nije onako kako treba biti – ne valja. Ili ciničnim riječima Giannisa, ako je Jordan igrao 15 sezona i bio prvak 6 puta, onda je 9 puta bio gubitnik, zar ne? I onda je sve što je svatko od nas ikada napravio, a nije ispalo super, po logici stvari sra…. Ako krenemo u smjeru svakodnevnog života, ako ove godine nisi dobio povećanje plaće, ili bolji posao, imao si lošu poslovnu godinu jel’da? Ako ne pronalaziš zajednički jezik sa svojim djetetom u tinejdžerskim godinama, loš si roditelj. Iako možda bacaš i zalijevaš sjeme razumijevanja koje će narasti za koju godinu.
Razmisli o ovom podatku, koji me nedavno impresionirao. Najbolji igrači u povijesti tenisa, Federer, Nadal i Đoković, u karijeri su osvojili samo 55% poena koje su odigrali. Hej! 55%! I sada dok ovo pišem zvuči mi nevjerojatno! I baca baš drugačije svijetlo na ideju o tome da si ili uspio ili nisi. Na binarni pogled na uspjeh. Zapravo, možeš uspjeti samo malo više puta nego ne i čini se, biti povijesno uspješan.
Svakako intervju s početka pogledaj do kraja jer kontekst cijelog intervjua pokazuje da Giannisu ne nedostaje odgovornosti, strogoće prema sebi. Ne pere ruke od neuspjeha i neće preko ljeta brojati svoje pare te dočekati sezonu s 10 kila viška. Mislim da je kao jako mlad čovjek (28 godina) dao nevjerojatno zreo odgovor i pokazao razumijevanje životnih ciklusa, uspona i padova. Pokazao je razumijevanje da se mentalitet pobjednika ne stvara pobjedama, nego odnosom prema radu (kako to izgleda kod djece pisao sam davno). Odnos dugoročno akumulira male pobjede i prebacuje vagu na stranu uspjeha.
I to je možda poanta koju želim prenijeti u osvrtu na njegov intervju, u ovom članku. Svaki dan su u mom uredu binarni ljudi koji svoje neuspjeh pretvaraju u poraze. I svaki dan me uče kako moja binarnost nema smisla. Zajedno učimo dati smisao neuspjesima, drugačije ih interpretirati i razumjeti da je životna filozofija, mentalitet pobjednika, važniji od pojedinačnih utakmica. Završit ću s citatom koji mi je kad sam ga prvi puta pročitao zvučao pogrešno jer sam tada bio naglašeno binaran. Danas, s preko 4 desetljeća životnih pobjeda i poraza, zvuči mi kao recept za uspješan život, dok tražim svojih 51%.
If you want to succeed, increase your rate of failure.
Kako ti zvuči ta definicija uspjeha?
