Tržište nogometnih trenera jako je zasićeno. Trenerskim poslom želi se baviti više ljudi nego što ima poslova. Neki su krenuli jer ima se svidjela kompjuterska igrica pa misle da je trenerska stvarnost slična (onaj koji to misli dokazuje svoje potpuno neznanje), neki su bivši nogometaši s vrhunskim karijerama iza sebe, a većina je negdje između. Bivši nogometaši, amaterski ili profesionalni, koji sebe iz nekog razloga vide u ulozi nogometnog trenera. Kako se pozicionirati na takvom tržištu i izabrati klub za sebe?
Upravo je u izboru kluba veliki dio tajne uspjeha trenera. Kao što bi klubovi trebali pratiti, mentorirati i selektirati trenere, tako bi i treneri trebali birati klubove prema svojim vrijednostima i svom razvojnom putu. Napravit ću usporedbu sa svojim poslom. Nakon prvog kontakta sa svojim potencijalnim klijentom, dogovaram opsežan intervju i psihološku dijagnostiku. Na temelju toga i klijent i ja imamo mogućnost osjetiti kako onaj drugi funkcionira, kakav je potencijal za uspješnu suradnju i možemo početi stvarati naš odnos. Za mene kao trenera važno je da i ja mogu izabrati hoću li s nekim raditi ili ne. Ako je moja procjena da nismo kompatibilni, da klijent ne može pratiti moje zahtjeve, da očekivanja klijenta nisu realna, da postoje okolnosti koje će mi bitno otežati rad, neću prihvatiti posao.
Bez obzira radi li se o ozbiljnom profesionalnom klubu ili o lokalnom amaterskom klubu, trener se može (mora!) zapitati ako je to prava sredina za njega. Pritom će se voditi svojim vrijednostima kojih sam se dotaknuo u ovom članku. Budući da vrijednosti ne mogu biti pogrešne i one su za svakog pojedinca ispravne, jer svatko od nas treba i vjeruje u drugačije stvari, svaki trener će se u izboru kluba voditi svojim vrijednostima i svojom intuicijom.
U svom trenerskom životu radio sam pogreške koje će većina napraviti. Imao sam veliku želju raditi, izraziti se kao trener. Pritom su mi jasni znakovi upozorenja u klubovima u kojima sam radio bili samo izazovi koji nisu bili ravni mom entuzijazmu. Međutim, ti izazovi brzo se pokažu nepomičnim preprekama. Kako sam jednom čuo od nadređene osobe: „Petar, imate pravo, tako bi bilo bolje, ali oduvijek je bilo ovako pa neka tako i ostane“. S vremenom puno prepreka smanji mogućnost stručnog i kreativnog djelovanja i izazove frustraciju. Pogreška nije u tom trenutku, nego u trenutku kada smo izabrali klub koji ne odgovara nama. Kad su već bili tu…
Kao treneri, napravite istraživanje o svom potencijalnom klubu. Kakvi su ljudi koji ga vode, koliko im je bitna vaša uloga, koliko cijene trenera kao stručnjaka, poštuju li riječ itd. Inače ćete se kao stručnjak naći u nemilosti raznih mešetara kojima stručni interes nije na prvom mjestu. Kao trener u malom klubu uvjeravat ćete nekoga da 20 djece ne može trenirati s 5 lopti, negdje drugdje da „njegov mali“ ne može igrati ozbiljan nogomet, na višoj razini nekog pripitog moćnika da rezultati ne mogu doći preko noći i da poštujete njegovo mišljenje, ali bi radije sami sastavljali momčad.
Znam, dok čitate ovo pomislili ste da tako možda nećete nikada naći klub ili dobiti priliku. A priliku za što, pitam se? Da dobijete posao u klubu gdje je raskorak između želja i mogućnosti toliki da je pred vama puno frustracija. I da sve osim vašeg entuzijazma i želje za radom govori da je neuspjeh siguran? Nemojte si dozvoliti da postanete treneri u uvjetima u kojima svi oko vas znaju da ćete zaplesati u živom blatu, a vi se zavaravate da imate prave kaljače za to.
Izaberite si ili stvorite okolinu u kojoj imate realne šanse za uspjeh. Tako ste napravili pola posla ako želite biti uspješan trener.
