Na sastanak dolazi mladi sportaš u tinejdžerskim godinama, koji ima značajnih problema prije nastupa na natjecanju. Priča je poznata i česta u sportu. Opisuje izražene simptome anksioznosti – bol u trbuhu, ukiseljene ruke i noge, glavobolju, plitko disanje, lupanje srca i strah od lošeg nastupa. Što je natjecanje važnije, simptomi su izraženiji. Priča počinje još dan prije natjecanja kada počinje razmišljati o nastupu – loš osjećaj dolazi automatski.
Na pitanje o čemu razmišlja prije natjecanja brzo će odgovoriti da ne razmišlja o ničemu. Kao i mnogi od nas nije svjestan mentalnih procesa koji su u podlozi njegovih, u ovom slučaju neugodnih osjećaja. Jednako kao i uoči natjecanja na kojima je imao tremu, tako i uoči onih prije kojih se osjećao odlično i pun energije, nije svjestan da je o nečemu razmišljao. Trema koja ga je ukočila ili fantastičan osjećaj uoči natjecanja, izgleda da su stvar slučaja.
No, naravno da nisu. I naravno da ovo nije priča o jednom sportašu nego o mnogima koji su pokleknuli pred izazovom natjecanja i poraženi su prije njegovog početka. Problemi s anksioznošću koji se manifestiraju kroz emocije straha i tuge te brojne neugodne tjelesne osjete koji nas koče, najčešći su problemi sportaša i svih drugih ljudi koji se suočavaju s ispitima koje život servira. Neugodne emocije i tjelesni umor ili bolovi često su posljedica misli kojih često nismo svjesni.
Ako izađemo iz svijeta sporta, potpuno isti obrazac će se dogoditi studentu prije važnog ispita, zaposleniku prije polugodišnjeg ocjenjivanja ili vlasniku manje firme prilikom ugovaranja velikog posla. Uglavnom ćemo prvo postati svjesni da smo nervozni ili dan nas je strah, dakle uglavnom ćemo prvo osjetiti emociju. Ubrzo će nam se fokus premjestiti na neugodne tjelesne osjećaje. Probadat će nas u želucu, činit će se kao da ne možemo udahnuti kako treba, osjetit ćemo da nam se znoje ruke ili jako kuca srce.
Činit će se kao da smo se u tom stanju našli odjednom, bez očitog uvoda, bez znakova koje smo mogli prepoznati. Jasno nam je da smo nervozni zbog događaja koji je pred nama, ali nije nam jasno kako smo mogli utjecati da se osjećamo drugačije. I zašto baš ovaj put? Nedavno je bila ista situacija i nije uopće bilo problema. To još više zbunjuje. Jednom je sve u redu, drugi puta smo preplavljeni, a nekad imamo samo male simptome anksioznosti. A nikako da uhvatimo neko obrazac što nam se događa.
Obrazac počinje s mislima koje se bez naše voljne kontrole pojavljuju u našem umu i definiraju okolnosti oko nas kao prijeteće, nesigurne, opasne. Zovemo ih negativne automatske misli. Pojavljuju se bez naše želje, automatski. Karakteriziraju ih različiti oblici iskrivljenih razmišljanja pri čemu je pažnja sportaša usmjerena samo na moguće negativne aspekte nastupa.
On predviđa negativne ishode kao da ima čarobnu kuglu, prisjeća se samo loših nastupa, preuveličava mogućnost loših ishoda i vjerojatno čak i vidi jasne slike neuspjeha. Posljedica negativnih automatskih misli su neugodne emocije koje dovode do tjelesne nelagode koju sportaš može osjećati u bilo kojem dijelu tijela. Obično dolazi do mučnine u želucu, plitkog disanja. Može doći i do promjene u ponašanju pri čemu smo sklonu povući se u osamu i time se još više fokusirati na neugodne osjete u tijelu i neugodne misli koje smanjuju samopouzdanje i povećavaju sumnju u sebe. Taj ciklus obično izgleda ovako:
NEGATIVNE MISLI > EMOCIJE > TJELESNI OSJETI > PONAŠANJA
Tjelesna nelagoda poput boli u trbuhu dovodi do novih loših misli („opet me boli trbuh, sigurno ću loše nastupiti“) i pojačava se negativna emocija poput straha, zbog čega je tjelesna nelagoda sve veća. Jedna manifestacija anksioznosti potiče drugu, druga treću i vrtimo se u krugu iz kojeg je teško izaći. Čini se da više nema povratka i sportaš će na natjecanju dobiti potvrdu da ne vrijedi.
Kao i sportaš, odrasla osoba koja predviđa neugodan razgovor s kolegom osjećat će nervozu i maknuti se od ljudi da bi to sakrila. Na taj način će se još više zatvoriti u krug negativnih automatskih misli koje će pokrenuti i nastaviti stvarati svijet koji je neugodan i negativan i u kojem se osjećamo nemoćni djelovati i mijenjati ono što se događa.
Za čovjeka koji naizgled ne razmišlja o ničemu prvi korak je osvijestiti svoje misli. Pri svakoj promjeni raspoloženja pitati se „što mi je upravo prošlo kroz glavu“? Počet će s otkrivanjem novog, drugačijeg, za sebe boljeg i realnijeg svijeta koji upravlja njegovim emocijama i raspoloženjem uoči natjecanja. Nakon što je negativnu misao prepoznao otkrit će da ona često nije istinita, a zapravo nikada nije korisna za njega.
Isti je zadatak i pred nekime tko ima strah na poslu, u školi, na fakultetu, u društvenim ili intimnim odnosima. Prije nego što je nastupila anksioznost, strah, ljutnja, frustracija, sigurno se pojavila misao koja je definirala situaciju kao prijeteću, nepravednu i sl. Jednom kada prepoznamo misli koje su prethodile stanju u kojem se ne želimo naći, imamo priliku za postizanje promjene.
Promjena može početi jer otvaramo mogućnost drugačijeg definiranja situacije i samim time mijenjamo percepciju prijetnje i ugroženosti. Mi svojim načinom razmišljanja dajemo značenje situacijama oko nas. Nemoguće je pronaći objektivnu „istinu“ i objektivnu stvarnost oko nas. Istinu, stvarnost, pravdu i druge neopipljive fenomene definiramo svojim načinom razmišljanja. Iako ćemo uvijek imati poneku negativnu automatsku misao, možemo promijeniti odnos prema onome što nam naš um servira. Možemo ga učiti da usvoji drugačije obrasce funkcioniranja, da definira situacije na način koji će biti korisniji za nas..
Imamo i sposobnost i mogućnost da u trenucima kada osjetimo snažne emocije zastanemo i zapitamo se što smo upravo pomislili, što nam je prošlo kroz glavu? Tada ćemo otkriti da nisu emocije došle same od sebe, da se ne osjećamo tjelesno loše tek tako i da ne gledamo slučajno već nekoliko sati seriju koju smo već gledali, samo da se maknemo od problema. Pronaći ćemo misli koje su se pojavile bez naše voljne kontrole i s kojima možemo raditi da bi mijenjali doživljaj situacije.
Sportaš s početka priče naučio je savladati svoj strah te uživati u svom nastupu. Napravio je poveznicu između načina razmišljanja i svih ponašajnih i tjelesnih znakova koji su smanjivali mogućnost dobrog nastupa.
Ako je i tebe strah, napravi nešto da si pomogneš.
