U poslovnom kontekstu se pokazalo da upravni odbor firme može učiniti promjenu CEO-a isplativom ako najprije razviju bolje razumijevanje poslovnog konteksta, manje brine o udovoljavanju investitora, a više o tome kako se zamjena koja dolazi uklapa u firmu i tržište. Ako usporedimo CEO-a s nogometnim trenerom, upravu firme s upravom kluba, investitore s navijačima, možemo povući paralelu s nogometnim svijetom.
Mislim da bi klubovi trebali uložiti jako puno vremena i resursa u praćenje i izbor trenera. U suštini biraju šefa struke u klubu. Iznad trenera je stručno samo sportski direktor, koji je stručna poveznica s upravljačkim strukturama kluba i ne bavi se operativno stručnim zadacima na terenu. Pisao sam o tome kako trener objašnjava veliki dio varijance rezultata kluba. Dat ću kratki osvrt na to kako mislim da bi klubovi morali birati seniorske trenere.
Prvi smjer u kojem bi trebali ići je razvoj vlastitog trenerskog kadra. Vjerujem da treba razdvojiti rad u nogometnim akademijama i na seniorskoj razini. Treneri potrebni za razvoj igrača imaju drugačiji profil od trenera natjecatelja. Stoga razvoj vlastitog kadra mora ići kroz seniorske B momčadi koje se natječu na nižem stupnju natjecanja. Osim na taj način, vlastiti trenerski kadar se može razvijati i u manjim klubovima nižeg ili istog ranga, uz dogovor (ugovor) s matičnim klubom. Trener se u takvim okolnostima može pratiti u natjecateljskom kontekstu sličnom onome koji je klubu potreban. Razvoj njegovih ljudskim i trenerskih kvaliteta može biti pod nadzorom i usmjeravan od strane stručne službe kluba (treneri, mentori, sportski direktor).
Drugi smjer je razvoj trenera u svojstvu asistenta unutar stožera prve momčadi. Takav način je koristan ako je prvi trener pogodan za mentora u smislu dijeljenja i prenošenja znanja. Važno je da klub ima jasnu viziju kakav stil želi gajiti i da stručni kontinuitet ima smisla u dužoj klupskoj viziji.
Treći način je izbor trenera koji se kroz manje klubove pokazao kompatibilnim s klupskim vrijednostima u ljudskom i sportskom smislu. Takvog trenera je nužno pratiti što duže vremena, ne samo putem medija, već u osobnom kontaktu, da bi se detaljno upoznala njegov način razmišljanja i procijenila kompatibilnost za mogući budući angažman.
Želim navesti da primjer razvoja trenera kroz B momčad nalazimo kod Guardiole i Luisa Enriquea u Barceloni. Zidane je primjer kombinacije dva pristupa: najprije je bio sportski direktor, Ancelottijev asistent pa trener B momčadi Reala. Klopp i Simeone su primjeri selekcije trenera koji su bili uspješni na nižoj razini i svojom osobnosti odgovaraju klubu.
No, kako zaista nogometni klubovi biraju trenere?
Potraga za trenerom započinje u trenucima kad posao trenutnog trenera dolazi u pitanje. Nije opravdano da trener gotovo uvijek snosi odgovornost za loše rezultate. Loši rezultati posljedica su samo djelomično rada trenera. Ukazuju na to kako postoji problematika i u drugim klupskim sektorima. Mislim da je mala vjerojatnost da klub koji očito ne funkcionira dobro, bez dobre prethodne pripreme i analize pronađe trenera koji će funkcionirati iznadprosječno.
U praksi, nakon niza loših rezultata postane izvjesno da slijedi smjena trenera. Klub tek tada djeluje i okreće se tržištu trenera. Očiti kandidati su slobodni treneri koji se financijski i statusno uklapaju u klupske okvire. U manjem broju slučajeva angažira se trener manjeg kluba (bez prethodno opisanog procesa praćenja). Na temelju arbitrarne procjene (jer ne postoji unaprijed postavljen proces s jasnim traženim parametrima) odgovornih u klubu popis se sužava na nekoliko imena. Potpuno je moguće da niti jedan od kandidata na tržištu zapravo ne zadovoljava stvarne potrebe kluba. Zašto? Pa klub zapravo ne zna dovoljno o tom treneru! Raspitat će se kod poznanika i bivših poslodavaca te komentirati dojam o treneru iz medija. Biste li vi na taj način htjeli izabrati nekoga da vodi vašu firmu? I čudi li onda da je vijek trajanja trenera toliko kratak i da su često nekompatibilni s klubovima?
Tvrdim da je problem selekcije trenera, stručnih asistenata, igrača i pratećeg osoblja jedan od glavnih problema nogometnih klubova. Stihija rađa još stihije.
Ako ne znamo gdje idemo, kako ćemo znati izabrati put i suputnike koji će nam pomoći?
