Koronavirus, 1. dio


Globalnu apokalipsu uzrokovanu koronavirusom dočekao sam na Tenerifama, u gradiću El Médano. Barem onaj žestoki dio koji nas trese negdje od prošlog tjedna. U tom malenom gradiću koji je meka za windsurfing zbog neprekidnog vjetra svijest o virusu je stigla točno u srijedu, 11.3. Do tog dana more je bilo krcato windsurfera, šetnica krcata turistima, a virus se događao tamo negdje u Italiji.

Od sljedećeg dana na moru desetak junaka, na cesti još manje. Svi su bili u lokalnom supermarketu, na policama s uljem, rižom i toaletnim papirom. Ili su se prvim avionom pokupili doma. Ja sam tek u petak letio za Madrid. Tamo sam imao noćenje. Baš tamo, gdje se virus počeo širiti kao da je bolestan. Padale su mi sporadično na pamet slike podrapanih ljudi koji iskrivljenih i slinavih usta bauljaju Madridom i valjda grizu nas koji još nismo zaraženi. Samo pogni glavu i nadaj se najboljem.

U Madridu je zabranjeno posluživanje hrane, kaže mi ljubazna gospođa na recepciji dok uzimam sobu. Tako da plaćeni doručak ne vrijedi. Mogu se hraniti čokoladicama iz automata. Lako što mi prijeti virus, ali što će me gladnog uhvatiti, to mi teško pada. Madrid – Zagreb. 3 sata na aerodromu daju najbolju šansu virusu do sada. Nagruvan sa stotinama ljudi u redu čekam RJEŠENJE. Petorica junaka od 6 ujutro ispisuju papire. Nije im lako. Odlazim u 6 popodne, a iza mene je masa od nekoliko stotina. I avioni još stižu. Sretno.

Od subote navečer sam samoizoliran sa suprugom i dva mala Gremlina. Nemam simptoma ničega što nisam već imao i prije. Ali to nije stvar virusa. Za mene je možda ovo prilika da radim ono što inače ne stignem dovoljno. Posla će biti manje, ali zato će vremena u obitelji biti jako puno. Niža brzina života. Ako se još uvijek s time znamo nositi.

Imam savjet.

Ako se usmjerimo na ono što možemo naučiti iz ove situacije, vratit ćemo se na svoje osobne vrijednosti, na ono što nam je zaista važno. Kad ti je na pamet pao neki crnji scenarij, makar na trenutak, s kime si i gdje htio biti? Za čime si požalio što nisi još uvijek napravio? Koje su tvoje svakodnevne brige i strahovi jednostavno nestali?

Ubrzo će nam se život vratiti u „normalu“. Na tebi je da napraviš te stvari koje do sada nisi stigao, da prestaneš brinuti nevažne brige i da više vremena provedeš s kime i gdje želiš. Nije ti niti sada život na pauzi. Ne postoji pravo vrijeme da napraviš prave stvari.