Trenutak kada mladi sportaši prelaze iz juniorskog u seniorski sport je najstresniji trenutak u karijeri sportaša. Iz natjecateljskog aspekta, konkurencija više nije samo u istom godištu, već su konkurencija svi odrasli ljudi koji se bave istim sportom. Čak i ako je netko bio zvijezda u uzrastu do 17 ili do 19 godina, nema nikakvu garanciju da će prijelazom u sport odraslih zadržati taj status. Statistički, samo 30% sportaša koji sudjeluju na međunarodnim natjecanjima u juniorskoj dobi, ostvare karijeru u seniorima. Prilagodba na drugačiju ulogu i zahtjeve je jako teška.
U većini sportova senior postaješ s 19 godina. Manji broj sportova ima kategoriju mlađih seniora koja traje još poneku godinu, a u nekim slučajevima karijera seniora započinje i ranije. Tko je čovjek s 19 godina? Kakav li je to „senior“? Kad se sjetim sebe s 19 godina, mogu reći da sam u najbolje slučaju bio odraslo dijete, bez životnog iskustva i plana. Ipak, ako je netko dogurao do te razine, dobiva neki ugovor, makar stipendijski, U manjim sportovima mora odlučiti ako će se potpuno posvetiti sportu da bi postao jedan od najboljih, jer sve osim toga je skup hobi. Važne odluke su o nastavku školovanja, samostalnom životu, preseljenju u drugi grad ili državu…
Jesi li ikada razmislio kako savez, klub, trener, roditelj ili netko peti, priprema sportaša na te izazove? Sportaš je u tom trenutku prošao brojen selekcije i pokazao kapacitet. Kako se sustav, ili neki njegov segment brine da taj sportaš iskoristi kapacitet i uspješno prođe kroz ovo iznimno stresno razdoblje? Kako se veliko dijete od kojeg se očekuje da bude odrasli čovjek može nositi sa zahtjevima koje ne razumije? Kao i obično, ne moramo otkrivati toplu vodu. Možemo pratiti uspješne organizacije i preuzeti primjere dobre prakse.
Jako puno pratim NBA ligu, koja je po inovacijama u organizaciji i sportu gotovo uvijek korak ispred drugih. Svake godine za novu klasu igrača koja dolazi u ligu organiziraju 4-dnevni program. Gosti su bivši i sadašnji igrači te razni drugi stručnjaci koji školuju igrače. Cilj je informirati igrače o svemu što moraju znati da bi uspješno prešli iz škole među profesionalce. Programi koje igrači prolaze usmjereni su na upravljanje financijama, odmor i oporavak, društvene mreže, razvoj karijere, odnose s medijima, trening, droge i alkohol itd. Nakon 4 intenzivna dana program se nastavlja tijekom cijele prve godine boravka igrača u ligi, kroz osobno savjetovanje mladih igrača.
Ono što nam svima padne na pamet je kako je sigurno zabavno kada te aktualna zvijezda savjetuje kako trenirati ili kako odmoriti nakon naporne utakmice. No, nije sve samo ugodno. Pozvane su bivše zvijezde koje su nedugo nakon karijere bankrotirale zbog loših ulaganja, ili problema s kockom ili alkoholom. Kroz njihove primjere uči se kome i na koji način povjeriti svoje novce, kome se obratiti u slučaju problema i sl. HIV pozitivni igrači upozoravaju na zamke noćnog života. Nije sve samo ugodno. Da se okrenem malo lakšim temama, igrači dobivaju čak i savjete kako se oblačiti i razviti osobi stil da bi na dostojan način prezentirali sebe i ligu.
Zemljopisno puno bliže nama, u Engleskoj, klubovi u najpopularnijoj nogometnoj ligi na svijetu od nedavno imaju drugačiji pokušaj olakšavanja prelaska u seniorski nogomet. U-23 momčadi potpisuju izabranog igrača na kraju karijere, u 30-im godinama, kako bi svojim primjerom i vodstvom pokazao put mladićima. Često je to netko tko je već započeo trenersku edukaciju i na glasu je kao osoba koja dobro utječe na suigrače i može biti pozitivan faktor u razvoju mladih. Klub koji je najduže u ovom procesu je Brighton, a susreli su se s tom praksom igrajući s Bayernom. Dakle, ne moramo izmišljati toplu vodu.
Kod nas ovakvih programa nema. Svodimo se na loto kombinaciju kućnog odgoja, osobnosti i posvećenosti trenera, svemoćnih menadžera i brojnih drugih utjecaja. Tko izvuče dobitnu kombinaciju na tom lotu može slaviti. Izgledi su podjednako mali.
Usput, ako se ne varam, spomenuti programi ne samo da ne koštaju puno, nego su potpuno besplatni! Recimo da smo u bilo koji program, ovakav, ili njemu sličan, uložili X novaca. Budući da će taj program povećati vjerojatnost da sportaši uključeni u njega ostvare sportski uspjeh, ili barem postanu educiraniji i samostalniji kao odrasli ljudi, svaka investicija će se višestruko vratiti kroz njihov doprinos društvu. Zato je besplatan.
Razlozi zašto je tako teško preslikati uspješne modele, bez izmišljanja tople vode, tema su nekog drugog članka. Pitanje za tebe je, bio sportaš ili roditelj, kako ćeš se pobrinuti da se kvalitetno pripremiš na izazove seniorskog sporta? Kako ćeš uložiti u sebe da bi ta investicija postala besplatna?
