Ljudi koji dolaze po savjet kod psihologa moraju biti svjesni da se najvažnija terapija odvija izvan ureda, između sastanaka sa psihologom.
Ljudi su neizbježno društvena bića i najveće katastrofe koje nas mogu snaći su vezane uz odnose s drugim ljudima ili izostanak istih. U terapijskom okruženju, odnos s terapeutom, a ne mudrost i znanje terapeuta su glavni uzrok poboljšanja. Uz to, mogućnost da klijenti budu u okolini bogatom dobrim odnosima s roditeljima, obitelji, prijateljima, trenerima. Bez toga, bez okoline koja će pomagati proces promjene, do promjene će teško doći.
Zdrave zajednice, male, obiteljske i veće društvene, su prvo što pomaže održavanju mentalnog zdravlja. Današnje visoko mobilno društvo povećava ranjivost svih nas. Da bi uspješno odgojili zdravu djecu, koja će biti otporna u suočavanju s problemima, moramo izgraditi zdravije društvo. Naše učenje od onih koji žive duže od nas jedna od naših definirajućih karakteristika. Moderni svijet je uglavnom napustio osnovnu jedinici ljudskog društvenog života – proširenu obitelj.
Toliko je naglaska na raspadu osnovne obitelji. No, često proširena obitelj o čijem se raspadu manje priča, jednako je važna. Može napraviti razliku između mladog para koji se može nositi s izazovima odgoja djeteta i bračnog života i para koji uslijed vremenskog, financijskog i društvenog pritiska ne uspijeva održati brak i odgajati dijete u stimulativnoj okolini. Generacijama su ljudi živjeli u malim grupama od nekoliko desetaka ljudi do preko stotinu ljudi koji su živjeli u zajednici i bili blisko povezani. Do cca 1500. godine prosječna obiteljska zajednica se sastojala od 20-ak ljudi koji su bili povezani na dnevnoj bazi. Do 1850. taj je broj pao na 10 ljudi koji su živjeli u neposrednoj blizini, a do 1960. broj je bio 5. U 2000. godini prosječan broj ljudi u kućanstvu bio je manji od 4. 26% Amerikanaca živjelo je samo.
Napretkom tehnologije, sve smo dalje od okoline za koju nas je evolucija oblikovala. Svijet u kojem živimo sada je biološki u neskladu s našim potrebama. Godinama se provlači teza da možemo biti psihički zdravi bez društvene potpore. Ako ne voliš sebe, nitko te drugi neće voljeti. Ženama se jasno kaže da ne trebaju muškarce i obrnuto. Ljudi bez čvrstih odnosa smatraju se zdravima kao i oni koji ih imaju mnogo. Te ideje protivne su našoj socijalnoj prirodi o osnovnoj biologiji. Nikad ne bismo preživjeli bez međuovisnosti i kontakta s drugim ljudima. Istina je da se ne možeš voljeti bez da si voljen. Kapacitet za ljubav ne može se izgraditi u izolaciji.
Osoba rođena 1905. imala je samo 1% šanse da pati od depresije do svoje 75. godine. Ljudi rođeni 1955. su do svog 24. rođendana imali 6% šanse za epizodu ozbiljne depresije. U posljednjim desetljećima depresija tinejdžera se povećala nevjerojatno mnogo. Isti trend prepoznajemo u količini rastavljenih brakova, broju ljudi koji ne mogu ostvariti zadovoljavajuće veze, u omjeru ljudi koji ne mogu ostvariti osnovne uvjete da bi bili sretni.
Prolaze mi kroz glavu pitanja poput, kako smo se prilagodili na komfor cjelodnevnog svijetla koja nam omogućava rad cijelog dana, na TV, Internet i sve druge blagodati modernog doba? Na činjenicu da su nam online dostupne slike iz života svih ljudi na svijetu, sve vijesti i događaji, a da zapravo u životima tih ljudi ne sudjelujemo, kao ni oni u našima, da nismo prisutni na tim događajima i da ih ne možemo istinski osjetiti? Postali smo razdvojeni, odvojeni, naizgled samodostatni. Toliko se bojimo loših iskustava, odnosa, gubljenja vremena s ljudima, da radije biramo sterilan i predvidljiv život lišen bogatstva odnosa i svega dobroga i lošega što oni nose. Imamo gomilu knjiškog znanja i manjak iskustva, prakse. Nešto smo vidjeli i pročitali pa zamijenili to za iskustvo. „Znamo“ umjesto da istražujemo. Mislimo da znamo. A znanje nije izvjesnost, već stalno istraživanje i dovođenje u pitanje trenutnog stanja.
Dok se ciljano ne vratimo u nepredvidljivost društvenih odnosa i ne razmijenimo svoju stvarnost s drugima, dok ne osnažimo primarnu, proširenu obitelj i krug prijatelja, imat ćemo loše pokazatelje mentalnog zdravlja. Terapija počinje u kontekstu u kojem živimo.
