Potreba za kontrolom, problem s neizvjesnosti, želja za predvidljivom budućnosti i izvjesnosti, ljutnja i frustracija na iznenadne situacije i nepredvidljive postupke ljudi – zvuči li ti to poznato? Ako ne prepoznaješ sebe, sigurno znaš mnogo ljudi koji svakodnevno gube živce, a noću gube san jer se opet dogodilo nešto na što nisu računali. Kao da je ikada život bio predvidljiv!
Pripremio sam ti prikaz slučaja, kako to psiholog u edukaciji za neki pravac psihoterapije često radi kada želi prezentirati rad kolegama. Možeš vidjeti koje korake kao psiholog poduzimam u tipičnom slučaju s kojim se susrećem.
Razlog javljanja
Muškarac, u 40-im godinama, javlja se radi problema sa spavanjem i kroničnih bolova u vratnoj kralježnici, koje fizioterapijom ne može dugoročno riješiti. Uz to, želi smanjiti nervozu i bijesne ispade.
Prvi susret, opis problema
Kaže da je na kraju dana njegova čaša prazna, a ima potrebu biti prisutan za suprugu i djecu. Budi se toliko zgrčen da boli. Nervozan je i brzo plane. Osjeća težinu i pritisak na srcu i ti su simptomi sve gori kako se približava kraj dana. Previše brine oko nevažnih stvari i osjeća da je vrijeme za promjenu načina funkcioniranja. Nestrpljiv je i voli znati unaprijed i pripremiti se. Sam sebi nabija brigu, uvijek želi biti spreman i predvidjeti probleme Simptomi traju više od godinu dana.
Kontekst (posao, obitelj, društveni život, skrb za sebe)
Posao
U trenutku javljanja radi iz kućnog ureda, što je novost u njegovom životu. Poslovno je odrastao u inozemstvu (dva desetljeća), u sustavima koji su vojnički uređeni, s jasnom hijerarhijom. Trenutno radi u timu i postoje uredski konflikti i nejasni međuljudski odnosi na koje nije naviknut. Voli iskrene i jednostavne odnose, a u trenutnom poslu brzo plane. Nagle reakcije su prisutne i u odnosu prema ukućanima, gdje ne može razviti rutinu na koju je navikao u poslu. Volio bi ostati cool.
Obitelj
Supruga je vrlo sličnog mentaliteta i doprinosi pokušaju uspostavljanja discipline u njihovim životima. Oboje „moraju“ napravit puno toga. Uvijek jurišaju i nisu navikli na prazan hod. Dani su što je moguće više isplanirani, ugura se što više obaveza, na račun osobne dobrobiti. Događa se da cijeli dan ne jedu jer su zauzeti obavljanjem stvari za dva posla koja vode i za kućanstvo. Oko djece je mjehurić koji ih štiti i puno se vremena ulaže u njihovo učenje. Primjetan je mikromenadžment i pokušaj kontrole što više okolnosti oko funkcioniranja djece u školi i u slobodno vrijeme.
Društveni život
Zbog velikog broja obaveza ostaje malo vremena za druženje s prijateljima. Obaveze su na prvom mjestu pa se i planirano vrijeme za prijatelje odgađa zbog nedostatka vremena i/ili energije. Prijatelji su u sličnoj situaciji ostvarivanja karijere pa i oni imaju malo vremena. Druženja se svode na povremeno piće tijekom dana. Dovodi u pitanje postojanje pravih prijatelja i iskrenih odnosa u današnje vrijeme.
Skrb za sebe
Nakon svega rečenog, kaže mi, jasno ti je da ne stignem misliti na sebe. Ima nešto viška kila, ništa alarmantno, no doprinosi bolovima u vratu i leđima. Otežava mu rad na poslovima oko kuće. Zna da bi treniranje pomoglo, ali ne stiže ga prakticirati. Kada ima vremena, umoran je, a najčešće vremena nema.
Prvi susreti (1-3)
Naše prilagodbe kreću sa spavanjem. Izvještava kako inače liježe ranije nego što je naviknut, kada mu se ne spava, da bi legao zajedno sa suprugom. Zbog toga se pred jutro budi i ne može spavati. Najviše ga muči neizvjesnost i nejasnoća u poslu pa o tome razmišlja prije spavanja, što zaspivanje čini još težim.
U prvi sastancima osvještavamo važnost korištenja vremena na način koji neće biti isključivo koristan, već i zabavan. Preslagujemo raspored tako da vrijeme kada ima najviše mira bude vrijeme za rad u kućnom uredu.
Uvodimo vrijeme za fizičku aktivnost (šetanje za početak), pomičemo spavanje na kasnije navečer kada osjeti da mu se spava, a u vremenu kada je navečer sam, bavi se isključimo zabavnim aktivnostima (igranje igrica, rad na projektima koji ga zabavljaju). To popravlja spavanje jer odmah zaspi.
Tražim povezivanje s nekim od prijatelja kroz zajedničku aktivnost i odlazak sa suprugom nasamo za vikend. Poanta je raditi nešto ne zato jer je učinkovito za neko postignuće, već zato jer je izvor zadovoljstva. Oboje uspijevamo napraviti u kratkom vremenu i ima dobar učinak na zdravlje (time postaje korisno, ne?). Time redefiniramo spektar aktivnosti koje su korisne.
Sljedeći susreti (4-9)
Pokušavamo zagladiti kruta pravila koja upravljaju životom. To se odnosi na posao gdje tražimo način kako prihvatiti gubljenje vremena kroz neučinkovite aktivnosti u firmi (conference callovi) i gdje bira bitke u kojima troši resurse. Radimo hijerarhiju važnosti pojedinih ponavljajućih životnih iskustava koja uzrokuju frustraciju.
Potičem smanjenje mikromenadžmenta prema djeci i obavezama u životu. Tražim promatranje što se događa u trenucima kada pušta kontrolu nad stvarima – ruši li se život, postaju li stvari gore, je li mu lakše? Tražimo i nalazimo drugačije načine reagiranja na uobičajene okidače nervoze. Primjećuje da kada pusti kontrolu nema loših posljedica. Štoviše, on je mirniji, manje je potrošen, a stvari stoje jednako dobro ili čak i bolje.
Uvodimo promjene u naizgled nevažnim situacijama da bi trenirali novi pristup. Nervozu u prometu i bijesni pogled prema krivom vozaču mijenjamo za svijest o tome kako to nije važna stvar, koristimo humor, suosjećanje i micanje iz situacije.
Tražimo nove načine kako može kršiti svoja kruta pravila o tome kako bi stvari trebale izgledati. Manje kontrolira mailove koje šalje (inače ih je ponovno čitao 3 puta), manje se priprema za sastanke, a pritom ostaje jednako učinkovit. Bira situacije na koje troši puno energije, a kojima će se ciljano manje posvetiti i pratiti kako će se situacije razviti. U procesu učimo nekoliko tehnika opuštanja koje mogu pomoći u postizanju ciljeva.
Završni susreti
Prvih 9 susreta imali smo kroz razdoblje od 4 mjeseca. Nakon toga, vidjeli smo se još nekoliko puta u dužim vremenskim razmacima od 4-6 tjedana da bi utvrdili postignute promjene i u jednom kriznom razdoblju, uslijed objektivne životne situacije.
Ishod
Izvještava kako osjeća omekšavanje. Bolovi u vratu su se smanjili, spavanje se popravilo. I dalje ima slične porive za eksplozivnim reakcijama u situacijama kada je frustriran, no uglavnom se može obuzdati i pustiti. Ponekad vidi smiješnu stranu priče. Ostvaruje kupnju nekretnine koju smatra svojim životnim snom, a za koju nikad nije bilo vrijeme, iako su uvjeti za ostvarenje kupnje postojali godinama.
Moj komentar
Puno ljudi s kojima profesionalno dolazim u susret „boluje“ od potrebe za kontrolom. Dobro ih razumijem jer se i sam „liječim“ od toga i ide mi sve bolje. Za mene je izvrsno što tijekom psihoterapije učim od svijih klijenata na način da od njih dobivam rješenja za sebe i druge klijente. Ponekad učim iz grešaka drugih na koje i ja kao psiholog nisam imun u svom životu. No, lakše je djelovati na sebe kada vidiš gdje su te greške, kada su naglašene dovele moje klijente.
Što je tiče ovog problema, počni s malim stvarima koje ćeš relativno lako promijeniti. Ako želiš znati svaki detalj prije izleta s obitelji, Googlaš, nerviraš se unaprijed oko stvari koje se možda i neće dogoditi, ovaj put nemoj istraživati i pusti da se samo desi. Možda sebi i obitelji stvoriš manje problema.
Ako ti je jako važno da dogovor počinje na vrijeme i unaprijed se nerviraš jer prijatelj inače kasni pa će sigurno kasniti i sada i neprestano gledaš na sat i nervozan si bez da se išta dogodilo, nemoj pogledati na sat i zaposli se nečime dok čekaš. Neka te prijatelj iznenadi. Bit će ti lakše.
Razmisli ako tvoja potraga za kontrolom, koja se sudara sa životom koji je sve samo ne kontrolabilan, zapravo doprinosi osjećaju nemoći i frustracije? Kada bi manje predviđao i rješavao probleme koji se nisu niti dogodili, koliko bi imao vremena i energije biti učinkovitiji? A to ti je sigurno važno!
Za kraj…
Dostojevski u „Zapisima iz podzemlja“ piše da ako ikada bude otkrivena formula koja će točno izraziti našu volju i hirove, koja će točno razjasniti o čemu volja ovisi i koji zakoni njome vladaju, kako se širi, koje su joj tendencije pod kojim okolnostima, ako ikada bude otkrivena matematički precizna formula, tada će čovjek prestati imati svoju volju i prestati će i postojati. Tko bi želio upotrijebiti svoju volju prema logaritamskoj tablici? Čovjek bi tada prestao biti ljudsko biće i postao nositelj organa, ili nešto slično.
No čak i kad bi se takva matematička formulacija postigla, ispunjenje i najistinitijeg proročanstva može biti poništeno ako za njega znamo unaprijed. Dostojevski nastavlja govoreći da bi čovjek, kada bi ga se moglo staviti u tablice, sav kaos i zbunjenost i sve ostalo, namjerno postao luđakom da bi se odvojio od razuma. Svaki ljudski čin polazi iz činjenice da čovjek zauvijek teži dokazati sebi da je čovjek a ne nositelj organa.
Zašto onda proći cijeli put potrage za predvidljivosti da bi se vratio na početak i želio malo nepredvidljivog životnog iznenađenja?
