Priznaj da si barem jednom htio zgaziti nekoga tko ti u trenutku velike frustracije, ljutnje, tuge, rekao da misliš pozitivno! Ako jesi, čitaj dalje. Ovo je totalno pozitivan članak kojeg smetaju „pozitivne misli“.
Prvo, riješimo naziv. Ne vjerujem da postoje pozitivne i negativne misli i ta imena ne pristaju onome što se događa u tvom umu. Ili da budem točniji, ne koriste ti kada si objašnjavaš što se događa u tvom umu.
Konvencionalno poimanje je nešto poput „Sigurno netko radi više od mene i neću uspjeti“ negativna misao. Pitam te što ako nakon te misli digneš guzicu i kreneš raditi na nečemu što odgađaš (a čime se taj netko možda bavi)? I onda zbog toga prestigneš tog nekoga ili svih i ostvariš uspjeh koji je ona „negativna“ misao negirala. Možda ga ostvariš djelomično upravo zbog te misli, koja onda teško može biti negativna.
Dat ću ti još jedan primjer. Nakon nekog uspjeha, pomisliš, kažeš si „Kako sam dobar! Nitko ne radi ovaj posao dobro kao ja“! Čini mi se da ova misao ima pozitivan predznak. Kad si već tako dobar, malo se opustiš i za vikend manje spavaš, više partijaš, osjećaš se veći od života i u ponedjeljak nisi baš spreman za novi radni tjedan. Ali tako strašan kakav jesi, dvije-tri pozitivne misli i već ti se manje spava . Ali kako to biva, život pod noge baci nešto nepredviđeno i dobiješ teški šamar u trenutku kad ti je svijet bio pod nogama. Korak naprijed, dva natrag. Ti samo misli pozitivno!
Hipotetskih situacija za i protiv pozitivnih misli možemo izmisliti koliko želimo. Manje bitno. Vraćam se na naziv „pozitivne misli“. Nema misli s matematičkim predznakom. Nemoj živjeti u binarnom svijetu! Ili je dobro ili loše, ili sam uspio ili nisam. Ubit će te to jer po definiciji u takvom sustavu sve što nije dobro – loše je. Sve što nije pozitivno – negativno je. A negativne misli svi imamo i ne možemo ih spriječiti. Možemo ih prihvatiti, ignorirati, potisnuti, iskoristiti… svašta. Ali ne mogu nestati, kad su već tu.
Razmisli o tome negativne i pozitivne misli postanu ugodne i neugodne. Mogu biti teške, tužne, bolne, provocirajuće, strašne i kao takve će biti neugodne, ali to ne znači da će biti negativne. Možda tvoj pas ulazi u 15. godinu i sve teže se kreće i znaš što slijedi. Što bi trebao očekivati? Pozitivne misli s mirisom lavande i dodirom svile? Kvragu, imat ćeš neugodne misli koje će ti pokazati koliko ti ta životinja znači, podsjetiti te na divne zajedničke trenutke i donijeti puno ljubavi i zahvalnosti u tvoj život. Ubij me ako je to negativno! A počelo je i vrti se oko neugodne, tužne misli, zapravo pozitivne misli.
Toliko o nazivu, odnosno razumijevanju onoga što ti se događa u glavi. Neugodne misli nije moguće izbjeći. „Pozitivne“ nekada nam ne dolaze ili ne pašu. Ako to nije svaki dan, većinu dana i ne zove se recimo depresija, onda se to zove život i svi možemo živjeti s time. Vidi kako su u gornjem primjeru neugodne misli donijele ugodu. Tako to ide, ako si u stanju prihvatiti da ne moraš uvijek nositi usiljeni osmjeh i ako si u stanju raditi sa svojim ugodnim i neugodnim stanjima.
Odakle ideja da „mislimo pozitivno“? Mislim da je pandemija pozitivnog mišljenja krenula 2006. kada je objavljena knjiga „Tajna“. Ili je ona objavljena kao dio pandemije, svejedno. Došla je kao naručena za gomile gubitnika i ljenčina koje su dobili lagani izlaz. Da bi ti se ostvarilo sve što želiš u životu (namjerno u pasivu) dovoljno je željeti da ti se sve to ostvari – misliti pozitivno. Ne moraš ništa osobito raditi jer će ti se prilike same pokazati i ako jako stisneš okice i misliš pozitivno, čiribu-čiriba, evo gomile para! Jer se uglavnom svodi na to jel’da? Nitko neće jako željeti bolju radnu etiku, mindset pobjednika, bolje slušanje i razumijevanje drugih ljudi. Šta će ti to kad imaš prečac – misli pozitivno!
Originalna tajna, s istim idejama, napisana je 1937. Za razliku od Tajne koju mi je prijateljica gurnula na kraju fakulteta i nadala se da ću reći da je to to, knjigu „Think and Grow Rich“ Napoleona Hilla nisam nikada čitao. Zapravo, u niti jednoj knjizi koju sam čitao nisam naišao niti na jednu referencu te knjige, jedne od najprodavanijih svih vremena. Istražujući ovu povijest pozitivnih misli, zanimljiva mi je priča čovjeka koji je u svojoj najvažnijoj knjizi i naslov iskoristio da te poziva na financijsko bogaćenje. Što ti drugo treba u životu nego džep pun para?
Dakle, Napoleon Hill. Neću previše ulaziti u detalje života čovjeka kojeg povijest pamti kao autora jedne od najutjecajnijih knjiga 20. stoljeća, ali ću napisati dovoljno da shvatiš poantu. Hill je knjigu napisao s 53 godine. Do tada je bio više puta pred licem zakona radi prijevara, imao nekoliko propalih firmi i brakova u kojima je bio optužen za teško nasilje prema suprugama i djeci, lagao o poznanstvima s poznatim osoba koja nikad nisu potvrđena s njihove strane i pokušao valjda prvu piramidalnu poslovnu shemu u kojemu su studenti koji su za njega radili zarađivali kada bi u posao uključili druge studente. 1928. je objavio uspješnu knjigu i tada se prvi puta izdiže iz siromaštva. No, na veliko iznenađenje, to je bogatstvo brzo nestalo, jer za uspjeh u životu možda treba nešto više od „misli i obogatit ćeš se“.
O njemu možeš više pronaći online. Meni je bitno da razumiješ kakav prevarant, lažljivac i nasilnik je pokrenuo ideju koja je njega, s 53 godine, učinila bogatim, zato jer su mu povjerovali naivci kojima je mogao prodati lagani izlaz. Ideja je, misli pozitivno. Ili misli o bogatstvu i bit ćeš bogat. Pozitivno se mjeri novcem, barem za neke ljude i ti su kupili knjigu. Lista bogataša koji su tako stvoreni jako je kratka. Netko je možda baš na taj način uspio u tome što želi. No, netko je uspio preživjeti predoziranje heroinom i promijeniti svoj život i postati uvaženi član društva pa sigurno ne želiš probati taj put. Nekome će uvijek nešto uspjeti.
Misli pozitivno. Prije odlaska na zimske praznike učiteljica je dala zadatak četvrtom razredu u kojem je bila moja kćerka da napišu što bi htjeli da im se dogodi u sljedećoj godini. Kćerka se radovala zadatku dok joj neki mrgud doma nije počeo postavljati pitanja o tome zadatku. Kako misliš što želiš da ti se dogodi? Kako će ti se nešto dogoditi? Ne bi li bilo bolje napisati što ću ja napraviti da bi se ostvarilo ono što želi? A daj tataaaa! Daj, daj malena, što bi ti mogla napraviti da ti ostvari to što želiš u sljedećoj godini? Pa mogla bi, ovo, ono… Pa jel’ možeš to napraviti? Mogu. Što misliš čime si bliže ostvarenju svojih želja? Ako ćeš napisati što želiš da ti se dogodi (pozitivne misli) ili ako ćeš raditi nešto što misliš da će te tamo dovesti? Osmjeh i „dobro, sad me pusti na miru“.
Prisila da misliš pozitivno može uzrokovati sram, krivnju, može te učiniti slijepim na tvoje vrlo vrijedne osjećaje. Ta ideja potiče ideju da su neke misli i neki osjećaji neprihvatljivi. A tvoje misli, koje su povezane s osjećajima (o njima u nekom drugom tekstu) su vrijedne i nešto ti govore. A krivnja? Ajme koliko li je to nepotreban osjećaj. Uglavnom te pasivizira, tjera u brige umjesto u akciju i još nikome nije pomogla da mijenja svoj svijet na bolje. Tako da, ako si u teškom trenutku u životu, ako trebaš promjenu, daj si dozvolu da ne moraš misliti pozitivno.
Umjesto toga, prihvati da postoji razlog za tvoje misli, pronađi mjesto za njih umjesto da bježiš, skrivaš se, želiš da odu, popravljaš stvari koje nisu pokvarene. Sjeti se da pozitivne misli (jer će tako utjecati na tvoj život) mogu biti totalno nelagodne, mogu biti i tužne i ljute. Možda će ti tako dati do znanja da si u situaciji koja ti ne paše i natjerati te da se pomakneš. Ili samo misli pozitivno.
Ne moraš misliti pozitivno da budeš uspješan, sretan i pozitivan. Možeš imati cijelu lepezu ljudskih osjećaja (koju je nemoguće izbjeći), naučiti živjeti s njima i biti sretan i zadovoljan (bogat?) čovjek i da se nikad ne tjeraš misliti pozitivno. Možda tada zapravo budeš mislio pozitivno 😊
