Za svakog sportaša samopouzdanje je vrlo važno pa isto vrijedi i za dijete koje se bavi sportom. Samopouzdani sportaš vjeruje da vrijedi, smireniji je i zadovoljniji sobom u odnosu na sportaša niskog samopouzdanja. Teže će odustati, bolje će prihvatiti i kritiku i pohvalu i bit će spremniji za suradnju.
Osjećaj samopouzdanja može se stvoriti vrlo rano u životu. Značajne odrasle osobe, poput roditelja i trenera djeci su glavni izvor informacija o tome koliko su sposobni, voljeni itd. Samopouzdana djeca imaju bolji školski uspjeh, bolje odnose s roditeljima i vršnjacima i bolje postignuće u sportu. Postoji povezanost između samopouzdanja djeteta i stila odgoja, pri čemu razlikujemo četiri stila odgoja.
Autoritarni roditelji su strogi, postavljaju velike zahtjeve pred dijete, a pritom pružaju malo podrške i topline. Komunikacija s djetetom je jednosmjerna, roditelji cijene poslušnost i pokoravanje autoritetu. Djeca takvih roditelja su često povučena i nesigurna, a dječaci znaju biti agresivni. Popustljivi roditelji su jako usmjereni prema djetetu, udovoljavaju mu i puno toga dopuštaju. Djetetu pružaju puno topline, postavljaju malo zahtjeva i imaju slabu kontrolu nad djetetovim ponašanjem. Djeca takvih roditelja su u osnovi pozitivna, ali nemaju samokontrolu, često su nesnalažljiva i bez osjećaja kontrole. Nezainteresirani roditelji se malo bave djetetom, a puno sobom. Ne pokazuju interes za djetetove aktivnosti, komunikaciju i emocionalno su nedostupni. Djeca su neposlušna, nesigurna, sklona delikventnom ponašanju. Autoritativni roditelji imaju čvrstu kontrolu nad djetetom, no iskazuju puno topline. Postavljaju zahtjeve primjerene dobi ili nešto veće, ali potiču djetetovu neovisnost, i kreativnost te pružaju djetetu podršku. Komunikacija s djetetom je dvosmjerna jer roditelji objašnjavaju svoje odluke, vode računa o osjećajima djeteta i pitaju djecu za mišljenje. Djeca su samopouzdana, imaju dobru samokontrolu i želju za postignućem.
Istraživanja pokazuju da roditelji komuniciraju sa svojim djetetom tek 15-ak minuta dnevno. Od tog vremena, oko 80% roditelji potroše na kritiziranje. Saslušajte svoje dijete i otkrijte što vam želi reći svojim ponašanjem i riječima. Kritiku usmjerite na problem, a ne na dijete. Koristite komunikaciju kojom ćete njegovati samopouzdanje vašeg djeteta. Najprije opišite koje njegovo ponašanje vam smeta i objasnite zašto je tome tako. Također, objasnite mu zašto očekujete promjenu tog ponašanja. Uvažite djetetov stav i pokažite razumijevanje za njegovo mišljenje i osjećaje. Svoje očekivanje izrecite jasno i ako dođe do promjene ponašanja obavezo pohvalite svoje dijete. Ako do sada niste ovako komunicirali s vašim djetetom, isprobajte ovaj način komunikacije na sitnicama, kada ćete vjerojatnije biti uspješni.
Savjetujem roditeljima da ispišu što više pozitivnih osobina svog djeteta. Dajte si 5-10 minuta vremena. Potom s popisa odaberite jednu ili nekoliko osobina koje smatrate najvažnijim i koje bi kod svog djeteta željeli razvijati. Pokušajte primijetiti tu osobinu u svakodnevnom životu i pohvaliti dijete kada je iskaže i kada na taj način bude uspješno. Štoviše, mogli biste dijete ponekad svjesno dovesti u situaciju da iskaže tu poželjnu osobinu. Budite oprezni i navedite osobinu koju dijete zaista ima, ne onu koju bi htjeli da vaše dijete ima, a zapravo je nema.
Roditelji značajno oblikuju male sportaše, a samopouzdanje je neizostavan faktor uspjeha pa je rad na njemu vrlo važan dio odgoja mladog sportaša. Više o samopouzdanju naučite s Perebellumom, na sastanku s vašim trenerom.
