Što je potrebno da bi „icebreakeri“ bili uspješni?

Na stručnom seminaru si. Sjediš u prostoriji s nepoznatim ili malo poznatim ljudima. Voditelji proglase službeni početak aktivnosti i pozdrave grupu. Uzbuđeni su i čeka vas puno posla, ali prije toga… (znaš što slijedi jel’da?). Svatko će se ustati i predstaviti se, reći nam čime se bavi, što očekuje od seminara (i koliko mu je neugodno/dosadno). Dok voditelji misle da ovime probijaju led, ti se grčiš i misliš da je možda u tebi problem.

„Icebreakers“ ili aktivnosti kojima probijamo led, aktivnosti koje će nas zagrijati i kako god će ih razni treneri predstaviti, tipično su aktivnosti koje koristimo u uvodnom dijelu seminara/radionice. Implicitno se podrazumijeva da su to aktivnosti koje radimo prije nego se počnemo baviti „pravim“ sadržajem. Iako je namjera da se tim aktivnostima privuče ljude na sudjelovanje u aktivnostima, često vidim kako se sudionici udalje i uvuku u sebe, jer je uvod napravljen na krivi način.

Povezati grupu tijekom radionice važno je jer povezane grupe bolje surađuju i lakše se bave ciljanim sadržajem. U društvu drugih ljudi imamo nagon povezati se. No, imamo i strah da se ne osramotimo, osjećamo prijetnju. Kako grupne aktivnosti razbijaju, a ne stvaraju led? Uvodne aktivnosti kojima je cilj povezati grupu, neovisno radi li se o strancima ili timu koji se poznaje, moraju biti sve ili većina od sljedećeg:

  1. Zabava razoružava. Svi je vole. Zarazna je i svi žele biti dio zabave.
  2. Jedan priča, a 15 ljudi smišlja svoj odgovor nije interakcija. Važno je naći aktivnosti koje pozivaju ljude na interakciju
  3. Ugodne (bez prijetnje). Strah od javnog nastupa je jedan od glavnih ljudskih strahova. Prozivanje pred grupom ljudi ne potiče interakciju i povezivanje.
  4. Moraš objasniti aktivnost u manje od manje od minute.
  5. Omogućiti uspjeh. Poziva ljude da se povežu, saznaju nešto jedni o drugima, pronađu zajedničke teme ili karakteristike

Ako je djetetu dosadno na treningu jer čeka dugo u redu, nije dijete krivo nego trener. Ako ti je neugodno na seminaru/radionici, vjerojatno nije u tebi problem nego u treneru. Na nama trenerima je da osmislimo i primijenimo aktivnosti koje će aktivirati ljude, omogućiti i olakšati povezivanje, razumijevanje sadržaja i tako stvoriti kontekst u kojemu možemo ostvariti ciljeve.

Ako pitaš grupu da ukrug kažu nešto o sebi, vraćaš se na sastavak s početka osnovne škole „Što sam radio preko ljetnih praznika?“.

Potrudi se više, molim te.