Ako dugo vremena pokušavaš popraviti neku svoju slabu stranu i to te nije dovelo daleko, ovo bi mogao biti članak za tebe. Ponudit ću ti drugačiji pristup i reći unaprijed da možda ne moraš ništa popravljati, već da ćeš možda napredak ostvariti naglašavanjem onoga što radiš iznadprosječno.
Ovo je priča o profesionalnom sportašu u ranim 20-im godinama koji se još uvijek bori da bi bio prepoznat kao vrhunski u svom sportu. Ističe nedostatak samopouzdanja kao svoj glavni problem, a uz to i česti gubitak fokusa u nastupu.
Nakon što smo proveli neko vrijeme u zajedničkom radu, otkrivamo da niti kada vodi, niti nakon dobrog rezultata ne vjeruje da je baš toliko dobar. Svako natjecanje, kao da „počinje ispočetka“ i da se ono dobro prije toga ne vrijedi. Uvijek ga je strah da netko negdje bolje trenira, da će ga netko prestići. Po pitanju fokusa, otkrivamo da se gubitak fokusa unutar natjecanja javlja kada je rezultat izvjestan (najčešće kada on naizgled nedostižno vodi) i kada nema jake borbe koja će ga angažirati. Imamo dva jasna problema i pokušavamo ih riješiti na način kako propovijeda sportska psihologija. Sve do jednog dana kada on unutar natjecanja u kojem je vodeći ponovi priču kako nema samopouzdanja i da ga strah da će ga netko pobijediti, iako je uvjerljivo prvi.
Pitao sam ga kako je do sada u karijeri nastupao kada je bilo važno, kada je bio pod pritiskom i kada je osjećao takav manjak samopouzdanja? Kaže on, svaki put sam imao dobar nastup. To me jako fokusira na ono najvažnije što trebam raditi i nikad nisam zeznuo. Naša priča se u tom trenutku mijenja. Umjesto da „popravljamo“ samopouzdanje (a ta riječ može značiti toliko puno toga) i fokus, mi naglašavamo njegovu očitu snagu. On u trenucima kada sumnja u sebe radi više i bolje. Kada pomisli da netko negdje više napreduje, on se više i kreativnije posveti treningu. Kada je pritisak velik, on razmišlja jasnije i može odrediti prioritete na koje se usmjerava i tako iskorištava svoj potencijal. S druge strane, kada je unutar natjecanja u komotnom vodstvu, gubi fokus jer nema jakog podražaja. Njemu za dobru izvedbu treba strah, uzbuđenje i borba. Bez toga ne funkcionira dobro. U slobodno vrijeme često se bavi adrenalinskim sportovima i traži uzbuđenja u privatnom životu. Tada je najbolji.
Za ovaj članak nisu bitni načini kako smo mi to otkrili, niti što smo napravili da bi on u natjecanjima postizao visoku razinu pobuđenosti i održao visoki fokus. Želim ti prenijeti ideju da smo umjesto podizanja samopouzdanja i popravljanja fokusa, mi radili na postizanju stanja optimalne (u ovom slučaju visoke) pobuđenosti koja je olakšala fokusiranje. Ideje kako netko drugi negdje postaje bolji reinterpretirali smo tako ih ne tumačimo kao problem već kao poticaj za rad i usmjerili smo ih u aktivnosti koje su bile produktivne i uslijed kojih je takva anksioznost prestajala.
Drugim riječima, umjesto da popravljamo zamišljeni konstrukt samopouzdanja (to za svakog od nas znači nešto drugo) i fokus, naglasili smo ono što on već radi dobro. Odlično funkcionira pod pritiskom i u stanju visoke pobuđenosti. Nesigurnost oko vlastitih sposobnosti i statusa može jako dobro prenijeti u povećanu aktivnost, angažman na treningu i kvalitetu rada. Tako smo dobili bolji fokus i rad izvan natjecanja i na natjecanju. Sumnje u sebe su se smanjile. Ono što on zove samopouzdanje sada je stabilno.
Dok razmišljaš o ispravljanju svojih nedostataka, razmisli i o brojnim resursima koje već posjeduješ i koje možeš još više naglasiti. Kako svoje jake strane možeš iskoristiti da pokriju tvoje nedostatke? Kako oslanjanjem na ono u čemu si najbolji, može neutralizirati ono što ti ide manje dobro?
Što ti radiš bolje od drugih?
