Započelo je novo europsko prvenstvo u nogometu. Podsjetilo me to na priču s europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine, koja ne govori o sportu, nego o signalima kojima se oblikuje ponašanje. Takvi signali, bili mi njih svjesni ili ne, postoje u svakom okruženju i važni su za formiranje radne klime pa ih moramo uzeti u obzir u poslovnom kontekstu.
Prije europskog prvenstva u nogometu 2004. godine u Portugalu očekivali su se uobičajeni neredi engleskih huligana, kako je to već puno puta bio slučaj na raznim natjecanjima. Socijalni psiholog Clifford Stott je razvio teoriju da su neredi povezani sa socijalnim znakovima i da ih je moguće spriječiti mijenjanjem signala koje policija šalje. Po njegovom mišljenju, oklopna vozila i oprema protiv nereda aktivira huligansko ponašanje kod navijača koji bi se inače ponašali normalno (95% uhićenih za nogometno nasilje nije imalo povijest nasilnog ponašanja).
Stott je dobio priliku trenirati portugalsku policiju da drži svu opremu protiv nereda van vidnog polja. Trenirao je i redare koji su izabrani zbog svojih socijalnih vještina i koji su imali posebnu ulogu. Oni su proučavali timove i navijače da bi bili bolji u čavrljanju o taktici i tračevima oko momčadi. Tražio je ljude koji su mogli zagrliti nekoga i pričati o bilo čemu i tako potaknuti povezanost između navijača i organa reda.
Na ovom primjeru mogu objasniti Stottove ideje: engleski navijači imaju specifičan običaj napucavati loptu visoko u zrak ispred kafića da bi ona pala na glavu nekome i onda iskoristiti iskre za veće nerede. Scott je policiji savjetovao da ne oduzima loptu dok ona sama ne dođe do njih, jer je sve suprotno za navijače neprihvatljivo ponašanje, za razliku od nasilnog oduzimanja lopte. Ako se ne dira u načela navijačkih skupina, one to neće doživjeti kao nepravednu primjenu sile i neće reagirati otporom.
U područjima koja su koristila Stottov pristup, uhićen je samo jedan engleski navijač. Samo 0.4% interakcija s navijačima je ocijenjeno kao narušavanje reda. Svi slučajevi nasilja su se dogodili na područjima gdje je policija primjenjivala uobičajeni pristup. Ovaj pristup je uspješan jer stvara okolinu krcatu malim signalima. Svaki puta kada se redar šali s navijačem, kada navijač primijeti izostanak oklopa šalju se signali: tu smo da se slažemo. Svaki put kad navijači imaju dozvolu nabijati loptu, taj signal se potkrepljuje. Sami za sebe, ti signali nisu važni. Zajedno stvaraju novu priču.
Kroz ovu priču i njezin zaključak želim približiti utjecaj suptilnih znakova na organizacijsku kulturu i poruku koju šaljemo ljudima s kojima radimo. Kada me vlasnici poslova s kojima radim pitaju za rješenja nekih situacija s kojima se suočavaju, često misle na neku zakrpu koja će čarobno riješiti problem. Čak i ako takvo nešto postoji, zakrpa rješava samo taj jedan problem, ali problem s organizacijskom kulturom ostaje. Važno je razumjeti da svako ponašanje, svaki odnos i interakcija stvara okruženje unutar poslovne organizacije. Umjesto stavljanja zakrpa, poput Stotta, moramo razmisliti o malim znakovima koje šaljemo svakodnevno raznim postupcima unutar organizacije u kojoj radimo. U slučaju navijača, zakrpa bi bile iznimno velike policijske snage. Iako situacija vjerojatno ne bi eskalirala, problem bi ostao.
Stvaranje kulture organizacije nije jednokratna intervencija, nagrada, kazna, ili bilo što kratkotrajno. Svrha koja opisuje organizaciju i namjera iza svakog ponašanja važni su da bi usmjerili svako ponašanje koje će pustiti mnogo sitnih znakova. Oni sami za sebe neće biti važni, ali će zajedno stvarati kulturu koja će organizaciju činiti prepoznatljivom. Bilo da radim s pojedincem ili cijelom organizacijom, važno je znati da promjene i kultura unutar organizacije dolaze kroz mala, nevidljiva, svakodnevna ponašanja i znakove.
