Psiholog u Rijeci i u Zagrebu, sportaš u Hrvatskoj i Njemačkoj, nutricionist i trener ovdje ili ondje, traže načine što jesti, kako trenirati, čime očuvati mentalno i tjelesno zdravlje? Imam jednu priču koja tvoj pogled može usmjeriti tamo gdje još nisi gledao.
Gradić Roseto u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji postao je predmet interesa početkom 1960-ih godina. Tada je lokalni doktor podijelio svoja saznanja o iznimno niskim stopama smrtnosti od srčanog udara stanovnika tog malog gradića. Kod iznimno rizične skupine muškaraca od 55 do 64 godine smrtnosti gotovo i nije bilo, a kod još starijih ona je bila dvostruko manja od nacionalnog prosjeka. Kao da su bili imuni na jedan od najčešćih uzroka smrti. Uz to, dva su se podatka isticala, a to je nulta stopa kriminaliteta i traženja socijalne pomoći.
Doseljenici iz sela Roseto Valfortore počeli su stizati u Ameriku krajem 19. stoljeća. U vrijeme istraživanja, njihovi potomci su činili 95% stanovništva američkog Roseta. Iako su mnogi pušili, konzumirali dosta vina, radili težak posao u lokalnom kamenolomu i jeli masniju hranu jer si drugu nisu mogli priuštiti, pokazatelji srčanih bolesti bili su izvrsni. Na fizičkim pregledima nisu ustanovljene nikakve prednosti koje stanovnici Roseta imaju u odnosu na populaciju okolnih naselja.
Razloge boljih zdravstvenih pokazatelja istraživači su morali potražiti drugdje, dalje od fiziologije i uobičajenog fokusa medicine. U Rosetu su često tri generacije živjele u istoj kući. Stariji su imali poštovanje u zajednici i nisu bili ostavljeni po strani. Selo je imalo slične zajedničke rituale, poput večernjih šetnji, brojnih društvenih klubova, odlazaka u crkvu. Čini se da je međusobna suradnja i poštovanje doprinosilo boljem zdravlju. Počeci toga su u trenucima doseljavanja u Ameriku, kada su bili odbačeni od ranijih doseljenika i stvorili su svoju zajednicu koja je bila blisko povezana. Istraživanja u drugim državama pokazala su slične učinke blisko povezanih zajednica, koje su bolji prediktori srčanog zdravlja od razine kolesterola. Izolirana osoba internalizira stres, a osoba okružena prijateljima i rođacima ima podršku koja smanjuje stres.
U zdravim zajednicama veća je stabilnost i predvidljivost i svaka osoba ima jasno definiranu ulogu u socijalnoj mreži. U Rosetu su tradicionalno žene radile u istim tvornicama, a muškarci su imali svoje određene uloge. Većina stanovnika je tradicionalno jela istu hranu istim danima i time je smanjena razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju, što je dodatno osnažilo zajednicu. Manje izbora donijelo je konformizam koji je donio mir.
Zajedničko im je bilo i što su imali naglašenu radnu etiku rada za sljedeće generacije, kako bi im ostavili bolje uvjete života. Stoga su do 2. svjetskog rata slali djecu na koledž više od nacionalnog prosjeka. Upravo su ti mladi stanovnici, do 1970-ih godina napustili tradicionalni život i počeli graditi veće kuće na periferiji gradova i napuštati svoju zajednicu u potrazi za drugačijim životom. 1971. dogodila se prva smrt od infarkta kod osobe mlađe od 45 godina u Rosetu. Stopa ljudi koji su doživjeli srčani udar popela se do nacionalnog prosjeka.
U potrazi za komotnijim životom, stanovnici Roseta su tražeći sigurnost, udobnost i slobodu, izgubili upravo to. Podsjeća li te to na svijet u kojem živiš? Kako ćeš tražiti svoje zdravlje i dugovječnost?
