Tko i što te okružuje?

U potrazi za psihološkim eksperimentima ili istraživanjima koja su imala veliki utjecaj na neku domenu psihološke znanosti, ili primijenjene psihologije, zastao sam na radu Johna Bargha. Psiholog sa sveučilišta u New Yorku napravio je istraživanje na studentima. Tražio ih je da od setova od pet riječi (npr. to, on, pronalazi, odmah, žuto), naprave rečenice s četiri riječi.

Za jednu grupu studenata, pola riječi je bilo povezano s općim konceptom starenja. Bile su to riječi poput „zaboravan, sijed, ćelav, bora, Florida“. Nakon što su završili zadatak sastavljanja rečenica, ispitanici su kroz hodnik prelazili u drugi ured. Naglasak u istraživanju bio je upravo u toj šetnji hodnikom. Istraživaču su mjerili vrijeme koje bilo potrebno da ispitanici stignu s jednog na drugi kraj hodnika. Sukladno Barghovom predviđanju, ispitanici koji su bili suočeni s riječima koje su se odnosile na koncept starenja, statistički su značajno sporije hodali kroz hodnik.

Učinak je poznat kao „Florida efekt“. Uključuje dvije faze asocijativnih znakova. Prvo, set riječi potiču misli o starijoj dobi, iako riječ „staro“ nikad nije upotrijebljena. Drugo, te riječi potiču ponašanje – sporo hodanje – koje je povezano sa starijom dobi. Sve to se događa bez bilo kakve svijesti o tome. Svi studenti su kasnije izjavili da nisu primijetili zajedničku temu kod riječi i da njihovo ponašanje nije bilo pod utjecajem tih riječi na nijedan način. Iako ideja o staroj dobi nije bila u njihovoj svijesti, njihovo ponašanje se zapravo promijenilo. Čitajući ovo i ti si se promijenio pa ako si sada odlučio negdje otići, to si vjerojatno napravio malo sporije nego inače, iako toga nisi svjestan. Zanimljivo, ako nekim slučajem ne voliš starije, istraživanja pokazuju da bi mogao biti i brži nego inače.

Isti učinak vrijedi i u drugom smjeru, kada ponašanje djeluje na percepciju. Kada su studenti zamoljeni da hodaju naglašeno sporo, bolje su prepoznavali riječi povezane sa starom dobi. Isti podaci se dobivaju u istraživanjima koja povezuju mrštenje i smijanje s procjenom video sadržaja koje su ispitanici gledali. Grimasa mrštenja je uzrokovala da sadržaj bude procijenjen više negativno, a grimasa smijanja pozitivnije.

Istraživanja i znanost koristim kao polazišnu točku. Pitam se kako je mogu iskoristiti za vlastita istraživanja u području primijenjene psihologije, za sebe i klijente. Trenutno me razmišljanja vode u smjeru da imam u vidu da podražaji kojima sam okružen bitno utječu na mene, makar ih ja svjesno niti ne doživljavam. Isto vrijedi i za tebe. Tko su ljudi koji te okružuju? Koje su priče kojima si izložen? Koja tvoja ponašanja mogu biti drugačija, a da bi kao takva promijenila tvoje emocije i tvoju percepciju? Koje su asocijacije razne vrste istaknute u tvom životu i kako te one potiču? Bez imalo dvojbe, ono čemu si izložen utječe na tebe i mijenja tvoj doživljaj sebe, drugih ljudi i situacija.

Prisjetit ću se meni upečatljive izjave: Ne možeš mijenjati ljude oko sebe, ali možeš mijenjati ljude oko sebe.