Pišem o svom današnjem pogledu na psihologiji ili psihoterapiju jer on je drugačiji no što je bio jučer ili što će biti sutra. Kao i svatko od nas, ja se mijenjam pod utjecajem znanja koja usvajam, ljudi s kojima sam u interakciji, događaja u mom životu, mijenjam se pod utjecajem konteksta u kojem živim. Ponukan snimanjem podcasta u kojima je bilo razgovora o psihologu i psihoterapeutu kao struci, želim ti približiti svoj pogled na svoju struku.
Imam dojam da je rad sa psihologom još uvijek nedovoljno prihvaćen i shvaćen. Kao da je namijenjen isključivo ludima, kakvi god to bili. Ili bolesnima, od čega god bili bolesni. Kao da je oko dolaska kod psihologa mistika i strah od nepoznatoga. No, psiholog je vjerojatno poput tvog prijatelja koji se profesionalno bavi nečime drugime. Ima svoje probleme i nesigurnosti u životu. Ne razumije se uvijek s ljudima oko sebe. Ne hoda pola metra iznad zemlje, a ni po vodi. Tvrdoglavo radi neke greške i „ne može si pomoći“. Smetaju ga neke pojave u društvu i ne može si objasniti ponašanje nekih ljudi ništa bolje od tebe. Vjerojatno, za razliku od tvog drugog prijatelja, zna kojim imenom nazvati neko svoje stanje, možda ima ideju i što bi mogao napraviti da mu bude bolje. No, kao što fizioterapeuta ponekad bole leđa, a zubar ima karijes koji mu se ne da popraviti, tako i psiholog ima probleme iz domene svoje struke koje će radije ignorirati. Ili će popiti koju s prijateljima.
U cijeloj toj priči, psiholog ne bi trebao biti baš potpuno poput tvog prijatelja neke druge struke. Kroz svoje izučavanje ljudskog ponašanja, razmišljanja i osjećanja, dakle brojne seminare, tečajeve, knjige, iskustvo i supervizije, morao bi se iznadprosječno dobro snalaziti u izabranoj domeni svoje struke. Neki psiholog će se bolje snalaziti u radu s djecom, neki će bolje razumjeti obiteljske odnose, neki će imati više iskustva i poznavanja funkcioniranja sportaša, neki će biti dobar u selekciji kandidata za posao itd. I unutar naše široke struke postojat će ljudi koji su optimalno pripremljeni interesom, namjerom, školovanjem i iskustvom, za rad s nekim tipom klijenata. U toj domeni struke, opravdano je očekivati da će ti psiholog pomoći da dođeš do promjene koja će unaprijediti tvoje funkcioniranje.
Razlika između psihologa je kako će to pokušati učiniti. Razlika prije svega kreće osobno od čovjeka s kojim radiš. Tek nakon toga dolazi od terapijske škole u kojoj se školovao, ili nekog drugog seta znanja koja je usvajao tijekom svog učenja. Znanje koje psiholog usvaja svakodnevno se testira i obnavlja u radu sa svakim klijentom. U svakom odnosu, komunikacija pa tako i učenje, odvijaju se dvosmjerno. Kako klijent uči od psihologa, tako i psiholog uči od klijenta. Ja sam nebrojeno puta prepoznao sebe u klijentovim opisima svojih životnih situacija i zapitao se zašto sebi ne postavljam ista pitanja koja postavljam klijentu, da bih došao do rješenja svojih problema. Na preporuku starije kolegice, otvorio sam dokument u koji upisujem što sam naučio od svojih klijenata. Taj se dokument naravno odnosi samo na one trenutke učenja kojih sam svjestan da su se odvili, a vjerujem da je to manji dio stvarnog znanja koje sam dobio od klijenata.
Da nastavim, znanje psihologa je manjim dijelom njegova formalna edukacija. Sa fakulteta izlazimo potpuno nepripremljeni za rad s klijentima, prema mojem iskustvu. O nama ovisi kako i koliko ćemo učiti da bismo bili u stanju kompetentno pomoći sebi i drugima u stvaranju poželjnih promjena. Zato je čovjek, a ne titula, najvažniji faktor u tvom odnosu sa psihologom ili psihoterapeutom. Iako zvuči banalno, jako vrijednom smatram preporuku starijeg kolege koji je mi je rekao: „Ako želiš biti dobar terapeut, sjedni u kafić i promatraj ljude“. Zaista, postoji primjer kada je jedan psihoterapeut sjeo iza jednosmjernog stakla i isključio ton koji je dolazio iz prostorije , da bi samo na temelju gestikulacija i mimike pokušao promatrati proces psihoterapije koji je pred njim radio kolega. Neki će čovjek tako pristupiti psihoterapiji i on će zacijeli imati s tobom potpuno drugačiji pristup od nekoga tko će u startu odbaciti taj pristup kao neprihvatljiv i inzistirati na zadacima, mjerljivim na nekim skalama i potkrijepljenim istraživanjima.
Najljepše u cijeloj priči je što i jedan i drugi mogu biti prave osobe koje će ti pomoći postići promjenu koju želiš. Ovisit će o kontekstu. O tome koje su tvoje potrebe, želje, mogućnosti, očekivanja i željeni ishodi u tom trenutku u vremenu, koji je obilježen specifičnim okolinskim uvjetima. Jer, kao što ja danas drugačije gledam sebe, tebe i svoj posao, tako se i ti mijenjaš i sutra ćeš biti neki drugi ti, pod utjecajem onoga što si danas proživio.
Da bi došao do promjene, uvjeravam te, svatko tko radi s tobom koristit će resurse koje ti već imaš. Promjenu ćeš, zapravo, napraviti ti sam. Tvoj psiholog ili terapeut olakšat će ti iznalaženje tih resursa i njihovo korištenje na optimalan način. Rješenja će često biti tako očita i zdravorazumska da ćeš se pitati kako to sam nisi vidio cijelo vrijeme. Bez mistike.
Tvoj psiholog ili psihoterapeut je onaj dio slagalice koji će na najbolji način pristajati uz tebe, u ovom trenutku u vremenu, a u odnosu na druge komadiće slagalice koji ti nedostaju da složiš sliku koju tražiš.
