Tvoje dijete jako voli nogomet i puno dečki u razredu igra nogomet. I sam si nekad igrao do juniora u lokalnom klubu i voliš pogledati nogomet na TV-u. Sport je zdrav, dobro je da je dijete na zraku. U obližnjem klubu ima puno djece pa neka se mali igra. Logika nalaže da stvari stoje upravo tako. Svim klubovima su djeca u prvom planu, u klubu će sigurno biti trener kojem možeš vjerovati po pitanju odgoja i razvoja svog djeteta i sport će mu dati izvrsno usmjerenje u život kroz socijalizaciju i igru.
No, stvari ne stoje ni približno tako. I osim što tvoje dijete voli nogomet i ti misliš da je to dobra ideja, nema baš puno razloga da upišeš dijete na nogomet. To je barem moje iskustvo koje ću pokušati argumentirati.
- Klub nije briga za tvoje dijete. Tvoje dijete je u klubu članarina. Nekom tipičnom, prosječnom klubu, djeca kao članovi služe da od lokalne samouprave dobiju financijska sredstva. Više djece na papiru, bolja prilika za zgrabiti novce. Predsjednik ili trener će prije sezone na lokalnom portalu istaknuti kako su djeca u prvom planu i to će zvučati dobro. U stvarnosti, svatko relevantan u klub će se baviti seniorima i sva djeca će im biti najbolja kada za njih ne budu znali. Tvoja članarina će dijelom platiti čovjeka koji će trenirati tvoje dijete, a dijelom nekog seniora koji prima novce na crno.
- Trener to možda neće biti, samo će se tako zvati. Prvo, moguće je da nema licencu i da uopće nije trener. Često je to onaj isti igrač seniorske momčadi kojem je klub dao još koji euro da se igra s djecom. Prioritet je njegovo igranje za seniore koje ti plaćaš. Ili je trener neki neostvareni sportaš koji će s tvojim djetetom ostvarivati svoje trenerske snove. To znači da će mu neprilagođenim jezikom objašnjavati gdje treba stajati na terenu, dok tvoje dijete ne zna pravilno niti trčati. Ne zna ni trener pa ga ne može ispraviti. Uglavnom, šansa da trener bude obrazovan kao trener, uz to da ima i dodatno obrazovanje koje mu pomaže u njegovom poslu neznatna je. Iluzija je očekivati da uz to bude načitan, razmjenjuje znanje sa stručnjacima, da ima pogled dalje od nogometa.
- Odgojni aspekt koji mora biti dio svake škole pa tako i nogometne ne očekuj. Od koga bi ga i očekivao? Od onog gore opisanog trenera? Kad kažem odgoj mislim na usvajanje sportske i životne kulture. Krenimo od pravilnog oblačenja, tuširanja, odnosa prema autoritetu, prema pobjedi, porazu. U toj domeni možeš očekivati pokoju psovku, prijetnju manjom minutažom, sarkazam i sve slično što je posljedica neznanja i nemoći.
- Socijalizacija je za svako dijete iznimno važna. Danas kada djecu sve više odgaja Youtube, sport poput nogometa mora da je idealan za učenje odnosa prema vršnjacima. E pa nije! Odnosima u svlačionici netko odrastao mora upravljati, primijetiti devijacije, usmjeravati. Valja potaknuti najbolje da podrže oni koji to nisu, sramežljive da se zauzmu za sebe, bucmaste da ustraju, sve članove tima da razumiju što je tim, što je prihvatljivo i što nije. Mogla bi djeca u neznanju snimati mobitelom dok su pod tušem ili dok nekog maltretiraju i to će završiti negdje na internetu, a klub će se praviti da to nije njihov problem. Nemoj niti krenuti s pričom „kad smo mi bili mladi nije trebalo…“! Više nismo, neko je drugo vrijeme, neke su druge potrebe, neki drugi problemi. Nema više vožnje bicikla bez kacige, krađe voća, uglavnom samostalne djece. Nema. Ima pametnih telefona, puno primjera gluposti online poput raznih izazova i velik prostor za probleme o kojima s djecom nitko neće pričati.
- Dijete će ti steći loš odnos prema sportu. Naglasak će vrlo rano (odmah) biti na rezultatu i to će ostaviti posljedice na tvoje dijete kakvo god bilo. Netko, rijedak primjer, će u tim okolnostima napredovati, ali većina, bilo oni najbolji ili najgori, zbog pritiska će voljeti sport sve manje, bit će im sve manje zabavno, pronaći će druge aktivnosti za sebe tijekom puberteta. Vodit će ga na bespotrebne turnire na kojima će biti puno suza, nervoze i ljutnje. Vraćamo se na onog trenera koji će u svom neznanju napraviti štetu koje neće biti svjestan.
- Dijete će ti biti ozlijeđeno. Igrat će i trenirati na svakakvim podlogama. Umjetna trava, prava trava, na betonu, u blatu, bez adekvatnog stručnog nadzora. Ako je u boljem klubu trenirat će previše prerano. Klub ti neće osigurati fizioterapeuta ili liječnika. To ćeš sam organizirati i platiti. Kao i kotizaciju za turnire, opremu itd. Ili recimo psihologa jer se dijete boji trenera ili poraza (zbog trenera ili zbog tebe). Jer su djeca na prvom mjestu.
- Tebe nitko neće naučiti kako biti roditelj sportaša. Kako se ponašati kada dijete plače, kada griješi, kada je najbolji i traži ga bolji klub, kada mu ne ide i svi ga sprdaju, kada ne igra ili igra minimalno, kad ga trener ubija u pojam, kad se petljaš previše ili si nedovoljno zainteresiran… Kada želiš najbolje svom djetetu, kako ćeš od njega dobiti to najbolje? To te nitko neće naučiti jer im od tebe treba samo jedno – članarina. Ni toga nije bilo kad smo mi bili mali.
Problema ima još. Razlikuju se ako ti dijete ima razvijen smisao za nogomet pa dolaze neki novi momenti i pritisci, ili ako ti dijete trenira redovito, ali jako malo igra pa se suočavaš s nezadovoljstvom. Varijanti ima jako puno. Za mene je najbolje rješenje upisati dijete negdje gdje je zdrava okolina, a to u nogometu gotovo nikad nije.
Zašto ti ovo uopće pišem i od kud mi pravo? Pa prvo, ne moraš čitati, niti se moraš složiti. Probaj i vidi pa se čujemo za koju godinu. Potom, pišem ti jer te netko laže. I tvoje dijete. Prodat će vam priču koja ne drži vodu i u nekom trenutku, gotovo sigurno, snovi će se srušiti u suočavanju s realnosti. Nogomet će postati frustracija i sve će završiti prije vremena, gore nego što je moglo biti. U prosjeku će to biti tako. Netko će igrati nogomet cijeli život, a jako, jako rijetki, ona statistička greška koju gledaš na TV-u će živjeti od nogometa. Poznam ih dovoljno da ti mogu reći da to uglavnom ne izgleda tako bajno kako se čini.
Ima još nešto. U moj ured dolaze djeca koja su antijunaci ove priče. Prošla su sve ovo na svoju štetu. Nogomet nudi veliku nagradu, svatko tko je pogledao par sezona Lige prvaka misli da je stručnjak i proporcionalno tome nogomet radi veću štetu djeci od drugih sportova. No, nisu ni drugi sportovi lišeni sličnih problema.
Želim reći i da o curama nisam pisao jer je ženski nogomet kod nas na takvoj razini da sve napisano vrijedi još i više. Nažalost.
Igrao sam nogomet. Obožavam ga kao sport. Radio sam kao nogometni trener, isključivo s djecom, 11 godina. Sve ovo sam doživio iz prve ruke. Danas je još i gore. Zato, iako ti dijete voli nogomet, iako mu najbolji prijatelj iz razreda trenira od kad je izašao iz pelena, vjeruj mi, možeš pružiti djetetu puno više.
