John Gottmann je psiholog (sveučilište Washingtom) koji je posvetio profesionalni život proučavanju prediktora rastave braka i stabilnosti braka, analizirajući brojne parove. Na tu temu možemo pričati beskrajno dugo i sigurno biti zanimljivi jer nas gotovo svih zanima tema kako možemo biti bolji partneri i kako možemo bolje razumjeti svoje partnere.
Za ovu priliku ću se osvrnuti na studiju brakova u kojoj je snimao više od 300 parova u interakciji. Kodirao je izraz lica, govor tijela i srčani puls. Na temelju dobivenih rezultata došao je do zaključaka koji su tako logični, a opet, čini mi se da mnogi pokušavaju živjeti kao da to ne vrijedi. O čemu se radi?
Došao je do zaključka da su 70% problema parova nerješivi problemi. To su stalni problemi koji nikad zapravo neće biti riješeni. Ali to nije nužno loša stvar. Zaključio je da parovi koji ostaju zajedno cijeli život zapravo prihvaćaju da je većina problema takva i nađu način kako da funkcioniraju s njima. Ne dopuštaju da im pokvare sreću. Traže „dovoljno dobro rješenje“ tih problema i idu dalje.
Koliko često nešto želiš riješiti je tako ne možeš dalje? A možeš. Koliko često zapneš oko sitnice koja se u tom trenutku čini nepremostiva, a nakon vrlo kratkog pitaš se oko čega se stvorila frka? Koliko često odbijaš rješenje koje bi tvoj problem zamijenilo manjim i lakšim problemom, ali ne bi ga potpuno uklonilo? A „dovoljno dobrim rješenjima“ zapravo uvijek idemo naprijed.
Radi li se o partnerskim odnosima, poslovnim ili bilo kojoj drugoj životnoj domeni, „dovoljno dobro rješenje“ možeš primijeniti na mnoge probleme u svom životu. Tragajući za „konačnim rješenjem“ često gubimo priliku da unaprijedimo stanje, smanjimo problem, postanemo malo sretniji, da nam bude malo bolje i lakše. Mnoge situacije i ne nude konačna rješenja jer su složene, teške, uključuju previše parametara. Takve situacije traže najbolju mogućnost po kojoj možemo djelovati. Kao u braku koji traje cijeli život.
Možeš mene ili sebe pitati ako su to sretni brakovi i odnosi, ili je to neka mlaka voda. U ovom trenutku odgovor nije važan, niti je bitno jesu li u Gottmanovom istraživanju kontrolirali te varijable. Zapitaj se ako je na tebe primjenjiva ideja da ponekad od traganja za savršenim, konačnim i najboljim, propustiš jednostavno „bolje“?
Ako je tome tako, onda smo krivi za istu stvar. Napravi da bude bolje pa ćemo vidjeti gdje nas to vodi. Možda dođemo do najboljeg.
