Već neko vrijeme mi pitanje „koliko vam košta sat“ ne zvuči kao pitanje na koje želim odgovoriti u prvom kontaktu s klijentom. Mail ili poziv u kojem je nakon pozdrava prvo pitanje o cijeni sata za mene usmjerava razgovor u krivom smjeru. Budući da je to ujedno početak procesa i odnosa s potencijalnim klijentom, vjerujem da to nije dobar način da rezoniramo psihoterapiju.
Pomislim kako je promašaj cijenu razmatrati kao prvi faktor pri odluci ako ćeš krenuti na psihoterapiju. Ne ideš oprati auto pa ćeš ubacivati kovanice za 5 minuta usluge i tada će ti cijena i blizina usluge vjerojatno značiti 90% odluke. Jer svugdje teče ista voda, pod istim pritiskom, imaju slično sredstvo za pranje. Kvaliteta usluge i cijelo iskustvo na mjestu A, B i C je manje ili više identična. Rezultat pranja također.
Kada je u pitanju psihoterapija, to je krivo pitanje. Pravo pitanje je „Koliko košta promjena koju želim postići“?
Naplata po satu je samo društveni konsenzus
Čini se jasno da je psihoterapeut u ulozi onoga tko mora naplatiti „po satu“. To je jedinica koji razumijemo i možemo je izmjeriti. Radi se o društvenom konsenzusu. Knjigovođa naplaćuje po mjesecu, sportaš svoje usluge naplaćuje godišnjim ugovorom, doktor po pregledu itd.
To što ti je neki psihoterapeut rekao da naplaćuje 50€ po satu ne govori ti apsolutno ništa o vrijednosti koju ćeš dobiti, niti o cijeni koju plaćaš! Kao što to ne govori iznos od 150€ po satu. Cijena po satu može biti potpuno nepovezana s vrijednosti onoga što ćeš dobiti u tom satu. Točnije, vrijednost ćeš dobiti i između satova ako su uvidi i način praćenja kvalitetno pripremljeni. Tako da utjecaj dobrog psihoterapeuta ide puno dalje od jednog sata koji ste proveli zajedno.
Koja je skrivena cijena psihoterapije koja se ne naplaćuje, ali je ti svejedno plaćaš?
Želim te odmaknuti od stereotipnog pitanja o cijeni prema pitanjima koja će te približiti pravoj cijeni i vrijednosti psihoterapije. Tako ćeš lakše izabrati pravog psihoterapeuta za sebe.
Koja je cijena u tvom vremenu?
Vrijeme je jedina valuta koju ne možeš zaraditi, povećati. Svi ga imamo u ograničenim količinama. Nemamo ga svi jednako, no svima nam jednako curi i svi ga imamo potrebu imati više. Uz programirano trošenje ili korištenje za spavanje, hranjenje, hijenu, posao, administraciju, prijevoz, ostaje nam zapravo malo vremena. Koristimo ga na vrijeme s obitelji i prijateljima, hobije, zabavu i zdravlje, gdje ulazi i psihoterapija.
Kad odlučiš otići kod psihoterapeuta zbog cijene, jer si zamislila toliko platiti ili ti je netko rekao da se cijene tako kreću, koliko razmišljaš o svom vremenu? Za vrijeme dok si na psihoterapiji i koliko ti još vremena treba za prijevoz, ne možeš biti s obitelji, ne možeš biti u društvu prijatelja, ne možeš raditi… A vremena imaš malo i trebaš ga više.
Zato je psihoterapeut koji košta 50 nečega i u 10 sastanaka ste naopako okrenuli tvoje djetinjstvo nekoliko puta, ali niste nigdje stigli, tebe koštao 10 sati plus prijevoz i spremanje. Barem 20 sati. Koliko ti cijeniš SVOJIH 20 sati? Koje si usput platila nekome jer je imao dobru cijenu. To ti je cijena u eurima koju ste dogovorili. Zato to pitanje o cijeni sata ne valja. Jer pretpostavlja samo cijenu koju plaćaš novcem.
Zamisli sad tri puta skupljeg terapeuta koji košta 150 nečega. Recimo da si kod njega bio 3 puta jer imaš budžet. Naoko, dojam je da si dobio manju vrijednost. Jer Snjeguljica je Snjeguljica, ali 7 puta je 7 puta. No, ako si za 450 nečega dobio uvide i zadatke koji su ti počeli mijenjati život, što onda? Ako je svaki odlazak iz tog ureda bio pun nade i sa sve više samopouzdanja da tvoji problemi imaju rješenje, koliko je to skup sastanak? K tome, potrošio si samo 3 sata svog vremena, plus spremanje i prijevoz. Ostalih 7? Dobio si prostor za dva tjedna treninga, cjelodnevni izlet ili nešto slično. Biraj valutu koju voliš.
Frekvencija dolazaka
S vremenom je povezana i frekvencija dolazaka. Češći dolasci uzimaju više vremena. Teže ih je uklopiti u obiteljski i poslovni raspored. Neki terapeut viđa klijente svaki tjedan, neki čak i dva puta tjedno. S druge strane, netko se viđa s klijentima jednom u 2-4 tjedna i tako ima rezultate.
Kod koga bi radije išao?
Koju cijenu plaćaš emotivno?
Ima još skrivene cijene. Svaki odlazak kod psihoterapeuta je nada i očekivanje da će „nešto“ biti bolje. To je potraga za promjenom nečega što ne funkcionira u nešto funkcionalno. Konstantni odlasci, a bez približavanja cilju uzimaju danak. Motiva je sve manje, sumnje u sebe su sve veće. Puno puta sam čuo da nakon dugotrajne terapije klijenti pomisle „meni nitko ne može pomoći, koliko sam sj…“.
Hej! U redu je ne se „naći“ s terapeutom. Nismo mi, niti su klijenti „plug and play“ opcije pa da ćemo si sigurno pasati. Ako želiš garanciju, kupiš laptop i dobiješ 2 godine garancije. U radu s ljudima uključeno je previše varijabli da bi garancija bila moguća. Ne moraš biti kriv za izostanak napretka. No, ako ustraješ u odnosu koji ne valja, to je onda tvoja odgovornost.
Zašto je još krivo gledati „cijenu po satu“?
Kad platiš psihoterapiju, ne plaćaš vrijeme.
Znanje
Plaćaš znanje koje je netko stjecao godinama. Nakon fakulteta, realno, kao psiholog nisam znao ništa. Bio sam potpuno nespreman za susret s klijentom. Zato sam kao i mnogi kolege završio brojne dodatne edukacije koje su fokusirane na praktični rad s klijentima. Završio sam i školu za psihoterapeuta koja formalno traje 4 godine, plus vrijeme koje je potrebno za pripremu završnog ispita i rješavanje svih drugih obaveza u školi. Specijalizirao sam sportsku psihologiju, završio druge certificirane edukacije.
Zbog toga će postojati razlika u cijeni između nekog tko je završio vikend tečaj nakon kojeg je postao Jedi Ratnik 3. stupnja i certificirani Master Coach i mene. Nažalost, često se Jedi cijeni više 😊
Iskustvo
Iskustvo s ljudima popu tebe. Ono donosi prepoznavanje obrazaca, postavljanje pravih pitanja. Neki kolege rade recimo s predškolskom djecom, neki u vojsci. Oni imaju posebna znanja koja ne pišu u knjigama, a stječu se godinama, promatranjem, iznenađenjima, preokretima, svime onime što je teško objasniti dok ne doživiš.
Moje iskustvo je u domeni psihoterapije/coachinga, u radu s ljudima koji već funkcioniraju dobro, ali negdje zapnu. Uglavnom su nabrijani, problem solveri, uporni i uspješni. Uglavnom im iste te karakteristike koje su im donijele dobro u životu, u nekom trenutku počnu smetati i otežavati život, ali oni ne znaju stati. Kad vidiš, 100 takvih ljudi i čuješ njihove priče, znaš dosta o tome. Kad vidiš nekoga tko vodi podcast s uspješnim ljudima i od njih uči, mogu ti reći da ja to radim svaki dan, samo što naši podcasti ostaju između nas.
Iskustvo nije samo terapijsko, nego i osobno. Terapeuti su često slični svojim klijentima. Bolje se razumiju. Netko voli terapeuta s kojim će biti kao s prijateljicom na kavi, osjećati se ugodno, bez da nešto posebno ostvaruju. Pa si nađe takvog terapeuta. Ja imam i obitelj i drugi posao uz ovaj primarni, tonu interesa i želim strpati aktivnosti za dva dana u jedan dan. Jasno da ću takve ljude i ja lakše razumjeti. Kao što neću razumjeti nekog drugog.
Nekad sam radio samo sa sportašima. Pa sam to dijelom prerastao. Danas radim s ljudima poput sebe koji vole pred sebe staviti više no što naizgled mogu pa se snalaziti u hodu. Već imam ideju što ću za nekoliko godina, kada krenem u zadnju fazu karijere. O tom potom.
Estetika procesa
Kud baš estetiku u ured psihologa i psihoterapeuta?! Pa ja sam baš siguran da joj je tamo mjesto. Pisao sam nešto o tome ovdje. Proces promjene života nije lagan, sigurno. Svaka promjena sa sobom nosi nelagodu iskoraka u nepoznato, ili u nelagodno. To ne znači da promjena mora biti mučna, iako će biti izazovna.
Estetika procesa nije luksuz ili filozofiranje. To je srž psihoterapije! Osjetit ćeš kad ti se netko stvarno posvetio, kad se sjeća detalja prošlih razgovora, kad živi tvoju promjenu s tobom. To se ne mjeri skupim naslonjačem ili diplomama zakačenima na zid. To osjetiš i tu radiš napredak. Netko te prati između sastanak i sjeti te se porukom ili je otvoren za poziv. Netko ti sjedi na ramenu i ako se tjednima ne čujete. Nekog nije briga.
Otkrivanje novih načina gledanja starih situacija, entuzijazam nakon osvjetljavanja detalja koji su do sada bili u mraku i iskoraci koje klijent i terapeut zajedno rade neprocjenjivi su. Tu se mijenjaju životu na bolje! Ne možemo na to staviti cijenu po satu. Odnosno, možemo jer moramo. Ti ipak znaj da mogućnost da ti se dogodi takva promjena vrijedi svakog novca. Mučenje u kojoj te promjene nema ne vrijedi ni minute, ni centa. Zato se cijena ne mjeri po satu.
Ovo zadnje moraš pronaći sam. Važno je dopustiti sebi traženje dok ne pronađeš. Ja nudim besplatni informativni sastanak prije početka suradnje jer vjerujem da je to fer prema tebi i prema meni. Ne radiš s chat botom. Radiš sa mnom kao osobom. Moraš osjetiti paše li ti to. Paše li ti moj stil, moja energija, moj pristup. A ja moram osjetiti je li ovo nešto u čemu se vidim, gdje i kako mogu pomoći, gdje ima smisla da ulažem sebe. Znaš, ja se također moram „ogoliti“ pred klijentom i dati puno od sebe i to ne mogu sa svakim.
Što ako nemam novaca, pametnjakoviću? Ako si mogu dopustiti samo najnižu cijenu na tržištu?
U Rijeci, a siguran sam i u drugim gradovima ima mjesta na kojima se može dobiti kvalitetna pomoć za malo ili nula novaca. Razne udruge i druge organizacije mogu imati jako kvalitetan kadar i programe, recimo za mlade, za obitelji, ovisnike, žrtve nasilja. Vjerujem da kolege, kao i ja, rade besplatno s nekim klijentima koji sami ne mogu financirati njihov rad.
Nije lako, sigurno, ali oni koji stvarno žele pomoć i uporni su, naći će načina. Mi iz pomagačkih struka nismo tu slučajno i uglavnom imamo senzibilitet za ljude. Pitaj, traži, budi uporan.
Priča o brodu, koja ti je možda poznata
Motor na velikom brodu se pokvario. Vlasnik je zvao mnoge stručnjake, ali nitko od njih nije mogao ni shvatiti gdje je kvar, a kamoli popraviti taj motor. Onda su doveli jednog starijeg čovjeka koji je popravljao brodove još od kada je bio dječak. Pregledao je motor vrlo pažljivo, od vrha do dna.
Vlasnik broda je promatrao ovog čovjeka, u nadi da će naučiti što treba učiniti. Nakon detaljnog pregleda, starac je izvadio čekić. Onda je kucnuo tim čekićem u jedan dio motora. Odmah nakon toga, motor je proradio. Motor je popravljen! Vlasniku je ispostavio račun na 10.000 dolara.
Vlasnik je tražio specifikaciju jer mu se činilo puno da račun iznosi toliko za jedan udarac čekićem. Dobio je sljedeću specifikaciju: Udarac čekićem, 1 dolar. Znati gdje udariti, 9.999 dolara.
Sa psihoterapijom je slično. Netko te mjesecima može lupati čekićem, ili ćeš se ti tako osjećati. Netko drugi će te razumjeti odmah i upaliti tvoje motore.
Zadnje misli prije nego završim
Mislim da je to najvažnije što ti mogu reći o cijeni psihoterapije u 2026. godini. Ne gledaj samo broj. Gledaj što dobivaš za njega. Znaj, ne plaćaš cijenu po sastanku nego cijenu za promjenu koju trebaš, kao i način kako ćeš do nje doći. Cijena nije u novcu, već u ukupnom trošku koji ćeš platiti. Ubrzo u terapijski proces uložiš puno više vremena, emocija, energije i strpljenja nego novaca.
Možda ti se čini kao da te pokušavam uvjeriti da platiš više. Nije to poanta. Cijena u 2026. godini nije samo u novcu. Plaćaš vremenom, emocijama, odnosom. U suštini, plaćaš promjenu koju tražiš.
Novac je važan. Ako ga nemaš, ne možeš imati tu uslugu. Ali ako ga imaš, nemoj se fokusirati samo na to koliko daješ. Fokusiraj se na to što dobivaš. Odlazak kod psihologa nije odlazak kod opće imenice. Odlazak je kod osobe koja donosi znanje, iskustvo, osobnost, energiju, empatiju.
Pronađi onu osobu s kojom se poklapa. Tada ćeš, bez obzira na cijenu, imati najveću priliku da dobiješ ono što ti treba. A to je ono što stvarno košta. I što stvarno vrijedi.
