Brige

Ah, brige tvoje svagdašnje! Vjerojatno puno brineš, no jednostavno ti si takva i ne možeš si pomoći (nije točno!). Ako se vidimo pa te pitam pomažu li ti tvoje brige, odgovor će biti potvrdan. Pa moraš smisliti opravdanje zašto brineš. Obično korist briga vidiš jer one pokazuju da ti je stalo do toga što radiš i pomažu ti da se bolje pripremiš na moguće probleme koji te možda čekaju.

Možemo li to malo propitati?

Razmisli o pet posljednjih stvari o kojima si dugo brinula da vidiš koliko ti je upravo briga pomogla da se stvari dobro riješe. Koliko si baš zbog brige uspjela bolje reagirati? Bi li bez da si potrošila ijedan trenutak na brigu, jednako uspješno (ili čak i bolje) riješila istu situaciju? Je li moguće da ti je briga zapravo odnijela sabranost i fokus i da ti je odmogla u pripremi? Je li tvoja briga iluzorni pokušaj da imaš kontrolu nad nepredvidljivim događajima koji te čekaju?

Potom razmisli moraš li brinuti da bi ti bilo stalo? Poigrajmo se i na trenutak zamisli da ti je jednako stalo, ali da čarolijom možeš maknuti brigu. Može li ti biti jednako stalo bez da brineš? Može li ti biti stalo, a da povećani emotivni, fiziološki i kognitivni intenzitet koji dolazi s time bude uzbuđenje, pozitivno isčekivanje, radovanje, a ne briga?

Kad osjetiš da neki problem (koji se još nije dogodio) preuzima tvoj život u obliku briga, predlažem ti da si postaviš neka pitanja, koja sam kao psiholog učio u školi bihevioralno-kognitivne terapije.

  • Koje dokaze imaš iz prošlosti da su ti brige pomogle?
  • Koliko si puta bila u krivu vezano uz svoje brige? Što se doista dogodilo?
  • Postoji li osjećaj da ti brige zapravo ne daju osjećaj kontrole, nego da se osjećaš izvan kontrole upravo zato jer brineš?
  • Podcjenjuješ li svoju sposobnost rješavanja problema? Ili, jesi li se već suočila s iznenadnim događajima koje si uspješno riješila?
  • Razmotri stvar o kojoj brineš. Kako ćeš se u vezi nje osjećati za 3 dana, 3 mjeseca, 3 godine od sada? Zašto ćeš se osjećati različito?
  • Da se netko drugi suočava s događajima s kojima se ti suočavaš, bi li ohrabrivala tu osobu da se brine puno kao i ti? Koji bi joj savjet dala?

Naše brige su uglavnom događaji negdje u budućnosti, koji su se prije dogodili jako rijetko ili nikada. Brigom o njima dobivamo lažni osjećaj kontrole, jer se navodno bolje pripremamo za te događaje. Zapravo, brigom si oduzimamo kontrolu jer stvaramo beskonačno mnogo loših scenarija. Uz toliko mogućnosti da stvari pođu po krivu, zaista osjećamo nedostatak kontrole.

No, naše brige se gotovo nikada ne ostvare. I kada se dogodi najgore što smo zamišljali, ispadne da se nekako prilagodimo i naučimo nositi s time te ubrzo ta situacija više nije najstrašnija kakvom se činila.

Brinuti je glagol. Brinuti je radnja. Dok brineš, ne možeš raditi nešto drugo. A najbolji lijek za brigu je rad. Umjesto da brineš, kreni s jednom malom stvari koju za sebe možeš napraviti sada, a da to o čemu brineš bude bolje. Ako ta stvar ne postoji (a uglavnom postoji) onda se zaposli na nečemu drugom gdje možeš biti korisna i što će te okupirati više od brige. Umjesto brinuti, radit ćeš nešto drugo i osjećati se bolje.

Za kraj, sjećanje na Marka Twaina: “I am an old man and have known a great many troubles, but most of them never happened.”