Čarolija bivanja glupim

Imaš li prijatelje ili poznanike koji usprkos prilično očitim znakovima da nešto ne bi trebali raditi, rade upravo to i nekako im uvijek uspije? Život im je ponekad neorganizirani kaos u kojem se ti ne bi htio ni mogao snaći, no oni iz tog nereda izlaze neokrznuti. Ili barem neopterećeni. S druge strane ti pažljivo planiraš svoje korake, vrlo racionalno razmišljaš i pokušavaš zadržati realnu perspektivu.

Imao sam veći broj klijenata koji su pažljivo i metodično planirali svoje karijere. Svi rizici su bilo dobro odvagani. Investicije vremena, energije, novaca i drugih resursa bile su pažljivo proračunate. Nevažno je je jesu li moji klijenti djelovali u sportskom ili poslovnom kontekstu, jer njihova je priča imala logiku i razum u pozadini i bili su zaštićeni od katastrofa koje su se događale drugima. Barem su tako vjerovali. U isto vrijeme, nisu bili zaštićeni od problema koji su dolazili kao posljedica upravo tog načina razmišljanja.

Cijeli život smo hvaljeni i poticani da budemo promišljeni i pametni. Da dobro promislimo prije nego što djelujemo. To od nas, općenito, stvara oprezne ljude koji kroz težak život moraju pažljivo koračati, kako bi spriječili moguće probleme. A problema, složit ćeš se sa mnom, postoji gomilu. Država i grad u kojem živiš, odgoj kojem si podvrgnut, informacije u školi, ljudi oko tebe, svi su te uglavnom uvjerili da je život težak i da treba itekako dobro pripremiti da bi se svakodnevni kaos što bolje predvidio i doveo u red.

Pokušaj kontroliranja nepredvidljivih okolnosti oko tebe zaista je težak. Ponekad uspiješ i tvoja muka vrijedi truda, koliko košta da košta. A cijena je prilično velika i ne izražava se u novcu, već u potrošenom vremenu, emocijama, brigama i nervozi. Ponekad se čini da toliko pokušaja kontrole svih tih varijabli oko tebe, zapravo čine da osjećaš da uopće nemaš kontrole. Posebno kada se dogodi nešto što ne možeš promijeniti onako kako ti najviše voliš, odmah i sada, bez čekanja. No, eto, onda kada su okolnosti zaista van tvoje kontrole i kada svi tvoji napori ne mogu donijeti rješenje, tada imaš problem.

Što bi bilo kada bi se suočio s idejom da je život baš nepredvidljiv? Toliko nepredvidljiv da koji god algoritam primijeniš, koliko god truda uložiš, koliko god sati spavanja zamijeniš planiranjem, koliko god „to do“ popisa imao i sustava primijenio, nikad zaista nećeš imati kontrolu. A čak i kad uspiješ cijena koju plaćaš bit će veća od koristi. I ciklus neprekidne brige i planiranja nastavit će se bez prestanka i bez odmora.

Sjeti se onog prijatelja ili poznanika s početka. Što možeš naučiti od njega? Možeš li prihvatiti, sa svim svojim nedvojbenim kapacitetima, sa svojim razumom, intelektom i raznim drugim sposobnostima, da ti nedostaje vještina bivanja glupim?

Ponekad, a puno češće nego što misliš, potrebno je isključiti sve te svjesne algoritme koji proračunavaju i analiziraju i jednostavno prepustiti da stvari idu svojim tijekom. Znam, prvo ćeš pomisliti da je to za neradnike i kukavice koji ne mogu uzeti stvari u svoje ruke. Onda razmisli, nakon što napraviš sve što možeš, bi li rado osjetio zadovoljstvo? Bi li rado isključio uvijek aktivni um i s povjerenjem u urađeno čekao rezultate, radeći nešto posve drugo? Bi li ti ponekad, a češće nego što to misliš dobro došlo da barem malo budeš glup?