Nekada davno mi je kolega psiholog postavio pitanje, koji sportaš je jači, onaj koji napada, ili onaj koji se brani? Ne znam jesmo li ispravno zaključili da je onaj koji napada jači, no to je ostala moja percepcija do danas.
Budući da radim s klijentima koji su naviknuti napadati, kojima su pobjede i uspjeh poznate stvari, mogu reći da radim uglavnom s osobama koji dijele moju percepciju kako je bolje napadati, nego braniti se. No, radeći tako s njima, primijetio sam zabrinjavajuće pravila da prestanu njegovati osobine koje su mnogima pomogle da steknu određeni uspjeh i poziciju u sportu, ili u poslu. Doslovno ili figurativno, promijene svoju životnu perspektivu iz napada u obranu.
Objasnit ću kroz primjere.
Nogometaš koji se dobar dio 20-ih godina probijao kroz niže rangove pa 2. ligu, nakon odlične premijerne sezone u 1. ligi, dobije priliku zaigrati u stabilnom klubu, sa stabilnim primanjima, u drugoj polovici 20-ih godina. U tom klubu postane samom sebi neprepoznatljiv. Iako ga je inače krasila neustrašivost i njegova jaka strana bila je borbenost, izdržljivost i sportska drskost, ne može se sam sebi načuditi kako se počeo bojati pogreške, razmišljati o protivnicima itd. Sveo bih to na ranije opisani primjer, kako je u životu napadao svaku priliku i sada, kada je dijelom dobio ono što je želio, umjesto da nastavi napadati, počeo se braniti. Do sada mu je svaka stanica bila samo dio puta do uspjeha i napadao je prilike, a sada je zauzeo drugačiji stav.
Mladi menadžer probio se do „pozicije koju je prvi puta u životu želio zadržati“ tako što je bio proaktivan, nudio je ideje za napredak i tražio isto od ljudi oko sebe. Napadao je. Stjecanjem spomenute pozicije, odlučuje biti diplomatičan, jednako prema nadređenima sa svojim idejama, kao i prema podređenima sa svojim zahtjevima. Na kvartalnim izvješćima počinje dobivati kritike kako je sve korektno odrađeno, ali poslodavac od njega traži onaj korak više i to je ozbiljna kritika za njegovu poziciju. A on to ne može jer on više ne napada, nego se brani.
Želim li reći da je uvijek bolje napadati? Ne. Ono što želim reći je da ne odustaješ od svojih osobina i ponašanja koje su ti donijele ono što želiš jer će te vrlo vjerojatno upravo ti upravo te osobine pomoći da zadržiš stečeno, ili ostvariš još više. Jednom kad si upoznao svoje jake strane, nastavi ih koristiti. Odakle ti pravo na bilo što drugačije?
