Bila jednom grupa djece koja se svakog dana igrala blizu kuće jednog starijeg čovjeka. Njihovo igranje i buka smetali su mu i on ih je pokušao potjerati na mnoge načine – zvao je policiju, njihove roditelje, polijevao ih vodom – no djeca su se uvijek vraćala na isto mjesto da bi se igrala. Jednog dana je odlučio primijeniti drugu metodu. Pri kraju njihovog igranja, svakom je djetetu dao 50 centi i zamolio ih da se dođu igrati i sutra. Djeca su bila oduševljena jer ionako bi došli, a sada su još i dobili novac. Sljedećeg dana, stariji čovjek je prije odlaska djece svakom djetetu dao 20 centi kako bi oni došli i sutra. Djeca su malo negodovala jer su dobili manje nego jučer, ali rekli su da će doći i sutra. Sutradan su se djeca kao i inače poigrala i nakon igranja stariji čovjek je ponudio 5 centi svakom djetetu, kako bi se vratili i sutra. Djeca su ljutito odbila ponuđeni novac i rekla da nemaju namjeru dolaziti za tako malo novaca.
Objasnit ću ti što se dogodilo.
Motivacija je sve ono što nas pokreće i usmjerava prema nekom cilju. Tipična podjela je na unutarnju i vanjsku motivaciju. Možda si čuo i izraze intrinzična za unutarnju i ekstrinzična za vanjsku.
Unutarnja motivacija podrazumijevanja sudjelovanje u aktivnosti ili ponašanju zbog same aktivnosti. Samo ponašanje ili sudjelovanje već je nagrada. Npr. ti sudjeluješ u nekom hobiju jer ti sudjelovanje donosi zadovoljstvo, ispunjava te. Recimo, odlaziš vikendom na planinarenje i uživaš u samoj aktivnosti boravka u prirodi, tjelesnoj aktivnosti, možda i društvu. Ili npr. tvoje dijete odlazi na treninge izabranog sporta samo zato jer obožava taj sport. Ne moraš ga poticati i gurati. Jedva čeka otići samo zbog te aktivnosti u kojoj uživa.
Vanjska motivacije se odnosi na sudjelovanje u aktivnosti ili ispoljavanje ponašanja zbog toga jer želimo dobiti nagradu ili izbjeći kaznu. Aktivnost ili ponašanje ne mora biti zadovoljavajuća i ne moraš u njoj uživati, ali ćeš sudjelovati da bi nešto dobio u zamjenu, ili da bi izbjegao nešto nelagodno (kaznu). Tipične nagrade koje su karakteristične za održavanje vanjske motivacije su novac, pehari, medalje, medijska pažnja, sponzorstva…
U situaciji opisanoj na početku prikazana je promjena u omjeru unutarnje motivacije (užitak sudjelovanja u aktivnosti zbog same aktivnosti) koja je isprva dovodila djecu na igranje i vanjske motivacije (novac) koja je postala dominantna. Ta situacija nam otkriva i prirodu unutarnje i vanjske motivacije.
Isprva su djeca bila motivirana samom igrom i sigurno idejom da rade nešto vragolasto što nekome smeta. Aktivnost je sama nudila zadovoljstvo i zato je bilo jako teško djecu otjerati, bez obzira na pokušaje starijeg čovjeka da ih otjera. Unutarnja motivacija je karakteristična po tome što je dugotrajno održiva i otporna je na „gašenje“ – princip u kojem neko ponašanje prestajemo nagrađivati pa se ono prestaje javljati. Njihovo ponašanje nije se moralo ničime nagrađivati da bi se održalo.
Lukavost rješenja situacije koje je primijenio starac je u nagradama koje je dao djeci i koje je postepeno smanjivao. Isprva je djeci bilo izvrsno dobiti nagradu za ponašanje koje bi ionako nastavili raditi. No, sa smanjenjem vanjske nagrade, smanjila se i vanjska motivacija koja je sada ostala primarna u održavanu ove aktivnosti. Na ovom primjeru otkrivamo da je vanjska motivacija kratkotrajna i sklona je gašenju – smanjivanje nagrade „ugasilo“ je ponašanje i aktivnost je prestala.
U psihologiji je poznato da nagrađivanje ponašanja koje je već iznutra nagrađujuće i netko bi se time bavio ili to nešto radio i bez vanjske nagrade, smanjuje unutarnju motivaciju. Djeca koja se igraju igračkom zato jer im je zanimljiva, nakon vanjske nagrade koju dobiju jer se igraju igračkom, pokazuju manje interesa za igranje tom istom igračkom.
Na temelju ove priče, mogli bi pomisliti da je vanjska motivacija loša, no to bi bilo pojednostavljivanje. Vanjska motivacija ima svoju ulogu u ljudskom ponašanju. Može nam pomoći u izvršavanju zadatka koji nam je neugodan, kojim se ne želimo baviti. Može biti povratna informacija u smislu nagrade za postizanje nekog standarda (recimo bonus na poslu). Može potaknuti sudjelovanje u aktivnosti za koju isprva nismo bili zainteresirani, no taj interes se može razviti.
Kada je riječ o djeci, moramo biti posebno oprezni kako koristimo unutarnju i vanjsku motivaciju. Pogrešno je koristiti vanjsku motivaciju za aktivnosti koje su već iznutra nagrađene osjećajem zadovoljstva ili uzbuđenja zbog samog sudjelovanja u njima. Budući da mnoga naša djeca treniraju neki sport, možemo sport uzeti kao primjer.
Istraživanja pokazuju da se djeca počinju baviti sportom zbog toga jer ga smatraju zabavnim. Zabavnim ga čini zajedništvo i podrška prijatelja i trenera, mogućnost pokazivanja svojih vještina (vrijeme provedeno u igri) i napredovanje u sportu. Vodeći razlozi za odustajanje od sporta su nestajanje interesa za taj sport, činjenica da više nije zabavno, problemi s trenerom i želja za drugim aktivnostima.
Okolnosti koje prate djecu u njihovim prvim sportskim koracima uzrokuju veliki odljev djece iz sporta. Više nego ikada, naglasak je od najmanjih nogu na pobjeđivanju, a ne na učenju, na specijalizaciji u jednom sportu, umjesto učenju široke baze vještina. Zbog toga puno djece negdje do početka ili tijekom puberteta odustaje od sporta. Pritisci za rezultatima su preveliki i nepotrebni, zabave je sve manje, godine istih treninga čine ih zamornim i monotonima. Treneri uglavnom ne odgajaju, nego treniraju, traže rezultate.
Što roditelji rade u najboljoj namjeri? Vode na ručak nakon pobjede, daju novčane nagrade za svaki gol, rade palačinke ako je netko bio dobar“ na natjecanju i sl. Primijetit ćeš da rade isto ono što se dogodilo u priči na početku. Smanjuju unutarnju motivaciju koja gotovo uvijek prati dječje bavljenje sportom. Kako? Tako da nagrađuju ponašanja i aktivnosti u kojima dijete već rado sudjeluje i bez te nagrade. Što će se desiti ako nagrade izostanu? Smanjit će se motivacija za sudjelovanjem u sportu i dijete će odustati.
Isto vrijedi i za igranje na poželjan način kod kuće. Nikad nemoj nagraditi dijete zbog nečega što bi ono i inače radilo. Ubrzo ćeš se pitati kako to da više ne voli to raditi kad je do nedavno uživalo u tome?
Što se nas odraslih tiče, mi možemo iskoristiti znanje o motivaciji na sljedeći način. Kada smo okupirani na dužem projektu, može biti na poslu, može biti kod renovacije stana, može biti na našem hobiju, možemo si pomoći na sljedeći način. Recimo da nas aktivnost kojom se bavimo zanima i da ima nešto u njoj zbog čega se rado njome bavimo. No, traje i zahtjevna je. Kako se aktivnost približava kraju uvedi si vanjsku nagradu koja će slijediti kada završiš s aktivnosti, kada postigneš uspjeh.
Dat ću ti primjer. Zamisli sportaša koji je na početku višemjesečnih priprema za natjecanje. Budući da se radi o dugom razdoblju, njega ne može motivirati samo moguća vanjska nagrada, koja god ona bila. Ili ako su na početku velikog osobnog projekta, ne može te motivirati samo ono što te čeka na kraju. Da bi u aktivnosti ustrajao, da bi bio motiviran, motivacija mora uglavnom doći iznutra, moraš biti motiviran samom aktivnosti.
Svi smo u nekom trenutku vjerojatno uređivali prostor u kojem živimo, bilo gradnjom, bilo rekonstrukcijom ili adaptacijom. Dan završetka je bilo daleko i morali smo pronaći užitak u procesu dolaska do cilja. Izabrali smo pločice, namještaj, nešto se pokrenulo, nešto se popravilo, nešto je počelo sličiti na konačnu verziju… Svi ti mali koraci su donijeli osjećaj postignuća, rasta, primjene, koji je bio nagrada sam po sebi.
Potičem te da pri kraju osobno ili poslovnog projekta smisliš sebi nagradu koja će biti šlag na tortu i koja će povećati tvoju motivaciju. Kako se približavamo cilju, opravdano je da omjer vanjske i unutarnje motivacije ide sve više prema vanjskoj motivaciji. Sad kad smo tu, tako blizu, u redu je dodati nagradu izvana da bi bili još više motivirani. Jednako kako će sportaš na samom natjecanju biti motiviran medaljom, a proveo je mjesece prije toga motiviran napretkom i jačanjem, tako i ti možeš biti motiviran finom večerom, wellness vikendom, ili nekom drugom nagradom koja će slijediti nakon što aktivnost bude gotova.
U svakom slučaju, budi svjestan uloge unutarnje i vanjske motivacije u svom životu. Nema dobre i loše motivacije, ali ima dobrih i loših trenutaka da koristimo jednu ili drugu. Unutarnja motivacija je trajno gorivo, dok samo na vanjskoj nećeš stići daleko. Dobrom kombinacijom postići ćeš najbolje rezultate.
