Klijent s kojim sam kratko radio je nakon nekoliko naših susreta doživio infarkt. Radilo se o uspješnom poduzetniku na kraju poslovne karijere. Bio je puno, puno bliži mirovini nego sredini svog radnog vijeka. Bez brige, priča nije potpuno crna i danas je on s nama, još bliži mirovini.
Važan mi je za ovu priču jer je u tim godinama bio užurban, nestrpljiv i nemiran kao dijete. Pun energije, pričao je ekstremno brzo, radio je više stvari odjednom, žurio je ne zna gdje, živcirao se oko sebe, drugih, procedura, propisa, svega važnog i nevažnog na što uglavnom niti nije mogao utjecati.
I onda taj infarkt. I ugrađivanje stenta.
Što nas nauče ekstremne situacije?
Nakon operacije smo se čuli i kaže mi on onako dječački: „Znaš, sad napokon radim sve ono o čemu smo pričali. Usporio sam, šetam, ne javljam se na telefon nakon radnog vremena. Svaki put kad se živciram oko gluposti, imam posebnu tehniku kako se smirim u trenu.“
Opisao mi je kako se svaki puta kada osjeti nervozu sjeti sebe na operacijskom stolu s otvorenim prsnim košem. Sjeti se i kako je u bolnici vožen liftom desetak puta pa iako inače ima strah od liftova i u njih ne ulazi, uopće ga nije bilo briga. Njegovim riječima, kad imaš „prave“ brige, onda nemaš vremena za zamišljene.
Čestitao sam mu na tehnici koju je pronašao i ostao s njim u telefonskom kontaktu. Za nešto više on nije imao vremena. Kad sredi neke stvari, doći će do mene. Za dva mjeseca je rekao da se potpuno vratio na staro. Živcira se oko glupih sitnica i ljudi. Juri, a i dalje ne zna gdje.
Stvorio je u životu uvjete za uživanje. Obiteljske, društvene, materijalne. Ali je daleko od uživanja u životu. Kod mene se nikad nije vratio. Više nema smisla niti da zovem. Želim mu sve najbolje.
Kakve to veze ima s tvojim godišnjim odmorom i svakodnevicom?
Hoću li pogriješiti ako ustvrdim da tvoj godišnji odmor pokazuje odnos prema sebi, prema poslu, prema obitelji, prema životu i njegovim raznim aspektima? Pojavljuju li se kod tebe na godišnjem odmoru isti obrasci kao i inače u životu? Jesu li isti obrasci prisutni tijekom vikenda i drugog slobodnog vremena?
Dalje ću pretpostaviti da imaš izbor kako ćeš provesti godišnji odmor. Da te nitko ne zove i tjera te da nešto napraviš pod prijetnjom otkaza i da ti tako nije ugrožena egzistencija. Ako si u sličnoj situaciji, onda imaš drugačiji, veći problem o kojemu sada neću pisati.
Pregledat ću nekoliko tipova ljudi koje sam upoznao pa ti vidi gdje se prepoznaješ.
Control freak/mikromenadžer
Radi kao menadžer u većoj firmi ili je vlasnik manje firme, obrta. Metodičan, ambiciozan, korak ispred problema, jako dobro organiziran. Obaveze ili ljude s kojima radi dobro vremenski usklađuje, jasno određuje i komunicira prioritete. Iako dobro djeluje i u nepredviđenim situacijama, za njega je karakteristično da superiornom organizacijom postiže da većih nepredviđenih situacija uglavnom nema.
Godišnji odmor provodi kratkotrajno sretan što je na odmoru, ali uvijek nemiran. Intelektualno zna da je sve na svome mjestu, ali… Taj ali bi mogao napisati i ovako: ALI… Jer je velik taj ali. Svakoga dana provjerava mail, nekome pošalje poruku da vidi ako je sve u redu i povremeno mora nazvati nekoga i dati preciznije upute, za svaki slučaj“.
Na kraju odmora se pita kako ne može ništa proći bez njega, kako svima nije jasno što trebaju raditi i kako uvijek trebaju baš njega. Supruga se ljutila na njega nekoliko puta tijekom trajanja odmora, ali osjeća se nemoćno. Kćerka mu je pričala kako se prvi puta spustila toboganom u bazen jer on to nije vidio, jer je baš trebao nešto obaviti.
Svoj svakodnevni život prenio je na godišnji odmor, kao što to radi svatko od nas. On je isti i u svakodnevnom životu i sam sebi čini život težim. Ne oslanja se na svoje sposobnosti, najčešće iz straha i jako, jako, jako teško pušta kontrolu.
Onaj koji laže sebe i savjetuje druge
Vrlo sličan prethodnom, ali svjesniji da to što radi nije dobro za njega. Njegove slike s plaže si vidio si vidio redovito tijekom ljeta na društvenim mrežama, da bi ti poručio da je ljeto vrijeme za uživanje i da odmor treba iskoristiti za odmor. Možda će lukavo istaknuti kako je i taj post koji čitaš unaprijed pripremljen i nije uistinu objavljen tijekom odmora.
Njegovi čitatelji na prvu će biti impresionirani disciplinom i poželjeti da i oni mogu tako. Ako će malo bolje pogledati, vidjet će da ta ista osoba komentira i ovo i ono i da je zapravo vrlo aktivan tijekom svog odmora. Znatiželjan je, ne može odoljeti.
Važno je da će i sebe uvjeriti da ima kontrolu i da je to samo tu i tamo, ili samo ovom i onom koje prati, ili samo za ovaj post koji je zanimljiv. Upravo zato će si i dati pravo da savjetuje druge jer u suštini nema lošu namjeru.
U svakodnevici to je tip koji kasni, ali ima ispriku i vjeruje u nju jer je siguran da on nije tip koji kasni. To je onaj tko će zaboraviti na rok kad ti je nešto trebao isporučiti i reći da je baš u ovo vrijeme ludnica (iako mu je uvijek ludnica). U nekom od njegovih postova će ponuditi rješenja za trenutke u kojima ti je ludnica, baš zato jer vjeruje da se njemu to dogodi tek tu i tamo.
Čovjek isprika
Ah, koliko razloga ima zašto nešto nije mogao napraviti. On će provesti godišnji odmor da niti ne pomisli na posao. Makar imao neke zadatke koje nije završio, u petak u 4 popodne, kad je počeo godišnji odmor, on ih kao mokrom krpom obriše uz nadu da će ih se netko drugi uhvatiti.
Na godišnjem uživa i mora se s mukom prisjetiti gdje uopće radi. Na misao o poslu, uhvati ga jeza, panika, nešto, ali on to ekspresno makne s uma i napravi prvi ili još jedan koktelčić. Živili! Ako ga nazoveš jer nešto nije napravio pa samo da ti malo pomogne i kad ti vrati poziv na kraju dana ili sutra, jer mu je muka javljat se s odmora, zamolit će te da ti to napraviš sam i ponuditi neki niz isprika koje ti je muka slušati pa popuštaš. I tako se on opet izvukao, kao i puno puta do tada.
U svakodnevici je sličan takav. Moraš mu sto puta ponoviti da nešto napravi, ali on ima svoj ritam i način. Često njegove poslove preuzimaju drugi jer on završi skoro do kraja, ali nikako baš sve. Negdje ostaje neka otvorena stavka, neki poziv koji se mora obaviti, neki email potvrde koji se mora poslati. Njega nije briga i ima ispriku. Uvijek ima jedna takav za kojeg drugi potegnu i ne da im se raspravljati.
Onaj kojeg grize savjest
Težak slučaj. Uvijek je nekome nešto dužan i uvijek su drugi važniji od njega. Jednostavno se ne cijeni dovoljno. I na godišnjem odmoru puno, puno brine ako će sve biti u redu s projektima koji su ostali otvoreni, iako je ostavio detaljne upute kolegama. Ako je privatnik, brine se ako će mu neki posao pobjeći dok je na odmoru i ako je baš morao uzeti deset dana u komadu. Puno se toga može dogoditi u tom vremenu.
Nema mira na odmoru dok si jednu ne popije. A onda pretjera pa se grize jer tako troši godišnji odmor. Važe i na odmoru što bi trebao raditi, koliko novca potrošiti, što je dobro, a što nije.
I u svakodnevici njega muče isti problemi. Što će onaj misliti o njemu, je li šef stvarno bio zadovoljan kad ga je pohvalio, kako konkurencija sigurno radi na nečemu boljem. Nesiguran je u sebe bez obzira na to koliko radi i koliko kvalitetno radi.
Nepopravljivi
To je onaj s početka priče. Prekinuo je neke od svojih godišnjih odmora jer je „poludio kad nije imao što raditi“. Može par dana, ali ne može deset. Pa se vrati u ured, izgubi živce oko svega, napravi kaos i vrati se na odmor jer mu je baš trebao.
Odmoriti se može samo kad je društvo i boca vina. Sam sa sobom i svojim mislima ne može biti. On je već odmakao na putu da se psihički uništi. Kaže da „zna“, ali zapravo misli da je nedodirljiv i da se njemu „to“ ne može dogoditi. Nekad završi na nekoj operaciji pa mu to bude poziv za buđenje, a nekad ni to ne pomogne.
U svakodnevnom poslu na njega možeš računati. Taj će okrenuti svijet jer je njegova pobjeda pružanje kvalitetne usluge. Nema problema koji je nerješiv. Ali je loš za sebe i svoje bližnje jer su klijenti i posao uvijek na prvom mjestu.
Usto je naporan i traži tisuću sitnica i konzultacija. Objašnjava na dugo i široko. Zna biti ljut i neugodan. Trpiš ga zato jer je stručan i simpatičan u tom svom nemiru.
Iskusan i u treningu
On je nekad bio jedan bio jedan od ovih. Vjerojatno nije bio čovjek isprika jer se oni gotovo nikad ne mijenjaju. Shvatio je da nešto ne valja i da mu čitanje self-help knjiga ne pomaže na duže od tjedan dana. Našao je nekoga (recimo psihologa ????) tko će mu pomoći s njegovim problemima i sad provodi godišnji odmor, ali i svakodnevicu puno bliže onome što želi.
Na odmoru ima iste impulse koje sam opisao prije, ali si uvjerljivo može reći da ima pravo na odmor i da je on na prvom mjestu. Svjestan je da je nesigurnost normalna, ali da je napravio sve što je mogao da bi stvari funkcionirale. Klijentima i suradnicima je rekao da ga nazovu samo ako je baš hitno, ako gori. Na kraju dana pregleda telefon da se umiri, jer je odgovoran, ali može prihvatiti trenutak odmora sa zahvalnosti.
Sretan je kako mu vrijeme na odmoru prolazi sporo, dani traju dugo i koliko uživa sa suprugom i djecom. Svjestan je i svog napretka i može uživati u njemu. Jednom je bio kao ovi gore i to ne tako davno. Uložio je dosta truda da može u miru uživati u svom odmoru i općenito u plodovima svoga rada. Za to su potrebne i neke godine pa je ovaj tip vjerojatno negdje oko četrdesete ili stariji.
U svakodnevici ga možeš prepoznati jer se ne boji pogriješiti, uvijek pita i zahvalan je. Zna prihvatiti i dati kompliment. Ne boji se pokazati emociju, ali je najčešće miran i staložen. Od njega s vremena na vrijeme čuješ poneku mudru i voliš s njime pričati jer ostavlja dojam da te zaista sluša. Znaš da je radio na sebi jer je promjena kod njega očita.
Prepoznaješ li se u nekome od ovih ljudi?
Ima li ti smisla da smo na godišnjem odmoru zapravo isti kao i u svakodnevnom radu? Prepoznaješ li sebe ili neke druge ljude oko sebe? Jesi li zadovoljan svojom ulogom? Je li vrijeme da postaneš iskusan i treniran?
