Siguran sam da sam imao barem jednog klijenta s pravom ovisnosti o telefonu. Onaj tko mi pada na pamet je vrhunski sportaš rođen u 90-im godinama. Glavni problem nije u tome koliko vremena je provodio na telefonu. A dnevno je na telefonu u prosjeku bio gotovo 8 sati.
Glavni problem je bio u tome da u svakom slobodnom trenutku hvata telefon. Kad mu je bio potreban odmor, kada je želio očistiti glavu, kada je želio zabavu, kada ga je zanimala neka informacija. Uvijek je rješenje bio telefon.
Sjećam se i jednog tinejdžera koji je želio postati profesionalni sportaš. Došao je u moj ured nakon škole, oko 3 popodne i do tada je već 320 puta otključao telefon. Potpuno nekritičan prema tom podatku, branio se dosadom na satu, ovime i onime, nespreman priznati da je problem u njegovoj navici.
Jedna od njih je riješio svoj problem i dijelom je i zato bio i ostao vrhunski sportaš. Drugi je zbog uvijek spremnih isprika o tome samo sanjao dok vrijeme san nije ugasilo.
Tvoja i moja učinkovitost danas počinje s ispravnim korištenjem telefona
Da, znaš da tu počinje i tvoja priča. Znaš, ali ipak telefon vlada tobom.
Osim samog vremena provedenog na telefonu koje uključuje puno gubljenja vremena, ima jedan podatak koji je puno gori za tvoje funkcioniranje. Telefon te prekida u drugim aktivnostima, Google kaže u prosjeku 144 puta dnevno. Stani i razmisli o tom broju. Zamisli da imaš nekoga kraj sebe tko te, kada god želi, prekine 144 puta tijekom dana. Kakav bi odnos imao prema toj osobi?
Ovo je samo jedan u moru podataka. Ovdje neću pričati o statistici, nego o iskustvu. Sve što sam ti napisao sam probao sam, ili su probali moji klijenti. Neke stvari sam pokupio od klijenata, neke oni od mene.
Makni telefon iz vidnog polja i otežaj dolazak do njega
Imamo smanjeni fokus u svakom trenutku kada nam je telefon u vidnom polju. A da se od njega ne odvajamo, danas je postalo normalno. Vidim to s klijentima u našim razgovorima 1:1 kada po navici odlože telefon kraj sebe, ili na stolić između nas. Toliko je važan da je uvijek prisutan.
Ako si svjestan ovoga, onda je jasno da je prva jednostavna i besplatna stvar da telefon uvijek kad ti nije neposredno potreban stavim na mjesto gdje ga nećeš vidjeti. Uz to, pokušaj da to bude druga prostorija, ili neko mjesto na kojem dolazak do telefona neće biti automatiziran. Može biti ladica i u ladici kutija.
Tako ćeš osvijestiti trenutak kada ga želiš koristiti. Imaš vremena zapitati se ako ti zaista treba u ovom trenutku, ako je nešto dovoljno važno da bi potražio telefon. Samo ova jednostavna radnja pomoći će ti da automatizirano posezanje za telefonom učiniš svjesnim i da na nekom od nekoliko koraka odlučiš da ti sada ne treba.
Time ćeš izbjeći da tijekom razgovora o nečemu odeš pogledati trivijalni podatak koji te u tom trenutku zanima, a inače je potpuno nevažan i zaboravit ćeš da do sutra. Izbjeći ćeš dosadu liječiti scrollanjem. Izbjeći ćeš osmi puta u danu osvježiti vijesti ili pogledati vremensku prognozu za vikend, iako je tek utorak.
Ugasi ton za sve obavijesti osim poziva.
Kroz vrijeme je postalo normalno i navika da svaki put kad nas se netko sjeti porukom, komentarom ili lajkom, mi trčimo odgovoriti. Online svijet je postao naše pleme i razne obavijesti na telefonu nam govore o našoj poželjnosti i društvenom statusu. Ipak, ne moraš prihvatiti takva pravila igre i to će se jako dobro odraziti na tvoje funkcioniranje.
Objasni svima s kojima radiš, svim prijateljima i obitelji da te mogu nazvati ako je hitno i da ćeš biti na raspolaganju. Ali ugasi sve druge zvučne obavijesti na telefonu. Dakle, nema više tonova za poruke na svim kanalima za dopisivanje, za lajkove, spominjanja, komentare ili bilo što drugo povezano s tvojom online personom.
Iz svog i iz iskustva klijenata, tvrdim ti da nećeš ništa propustiti. Ne samo da će svi imati razumijevanja, nego će ti zavidjeti na disciplini i ponekad reći „da bar ja mogu tako“. Mislim da svatko može, barem u većim dijelovima dana.
Što će se dogoditi? Ljudi će prihvatiti da tako funkcioniraš, tebi će biti lakše upravljati fokusom i birati prioritete. Nećeš imati dojam da stalno s nečime kasniš i da te netko ili nešto čeka. Uzet ćeš si blokove nekoliko puta u danu da odgovoriš na pristigle poruke i završit ćeš priču.
Odgodi hvatanje telefona odmah ujutro
Znam da je prvo što ujutro napraviš to da uzmeš telefon. Time ga praktično i figurativno postavljaš na prvo ili jako važno mjesto u svom životu. Jednako kao što ga u razgovoru 1:1 stavljaš na stol ispred tebe i zapravo nisi potpuno posvećen razgovoru. Uspostavi drugačiju rutinu.
Obavi jutarnju higijenu, doručak, obuci se, probudi djecu, skuhaj kavu, razbudi se i tek onda uzmi telefon. U naprednoj varijanti, napravi jutarnji trening, pročitaj knjigu ili na drugi način uzmi vrijeme za sebe pa tek onda uhvati telefon. I u tom slučaju nećeš ništa propustiti, a telefon će dobiti neko niže mjesto u tvojoj životnoj hijerarhiji.
U početku će ti se ova promjena činiti teškom, a uskoro ćeš se osjećati oslobođeno i ta jutra će postati važna za tebe. Pokušaj krenuti vikendom ako ne možeš preko tjedna.
U nekim prostorijama nemoj koristiti telefon
Kupaonica/WC i spavaća soba. Nemoj uopće nositi telefon u te dvije prostorije. Time ćeš automatski smanjiti korištenje u trenucima kada ono sigurno nije korisno i dobiti ono na što se žališ da ti nedostaje – vrijeme.
U sobi ga koristiš ujutro i navečer i sve što ti u tom trenutku telefon nudi je plitka „zabava“. Ne znam niti može li se gledanje toga što drugi ljudi rade i pregledavanje vijesti uopće nazvati zabavom. Svejedno te stegne u omču koja te uhvati i ne pušta predugo vremena.
Ista stvar je i na WC-u ili u kupaonici. Zna se što se radi na tom mjestu i nositi telefon tamo nije potreba nego isključivo pokazatelj izostanka kontrole. Zar zaista ne možeš obaviti higijenu bez telefona?
Izađi iz grupa (i članovima objasni da se možete vidjeti uživo, ako ste si važni)
Razne WhatsApp i Viber grupe su praktičan način da ostanemo u kontaktu s ljudima koji su nam dragi jel’ tako?
Nije!
U grupama odrađujemo odnose i ostavljamo dojam da smo napravili svoje obaveze prema prijateljstvu. A to zapravo nisu prijateljstva. Neke (većinu?) ljudi u grupama ne viđamo mjesecima ili i godinama. Da su nam važni ili važniji, vidjeli bi ih češće. Lajkovi na memove nisu prijateljstva.
Desit će se da unutar grupe komentiramo nogometnu utakmicu koju svi gledamo kući. Pada li nekome na pamet da smo je mogli gledati zajedno i zaista se zabaviti? Što je od toga prijateljstvo?
Neke jednokratne ili prigodne grupe imaju smisla (npr. za godišnjicu mature). Ali glumiti održavanje odnosa članstvom u grupi potpuno je besmisleno. Izađi iz takvih grupa i poštedi se 70 neodgovorenih poruka od kojih je 67 kreveljenje.
Cut-off time
Odredi vrijeme u danu nakon kojeg više nećeš biti na telefonu. Neka to bude barem par sati prije spavanja. Stvorit ćeš vrijeme koje ćeš moći iskoristiti. U prvi čas ćeš se pitati što danas rade ljudi bez telefona? Ja ću te pozvati da ponovno ili po prvi puta otkriješ neke svoje interese i hobije.
Pritom nemoj zamijeniti mali ekran velikim pa preći s telefona na TV. Vidi što možeš napraviti s nekoliko sati prije spavanja, a da to ne uključuje nečije programiranje. Ili jednostavno, idi spavati ranije i dobro se odmori. Ionako si umoran i gubiš vrijeme.
Kad se odlučiš na ovaj potez, fizički ugasi telefon. Možeš ga i staviti na ono manje dostupno mjesto o kojemu sam ranije pisao. Vrijede li više tvoje vrijeme i mir ili činjenica da te netko baš sad želi pitati nešto što može čekati do sutra?
Kratkotrajni eksperimenti
U situacijama kada ideš van iz ureda ili kuće na kraće vrijeme, sat-dva, ostavi telefon kući. Vidjet ćeš kako će te to osloboditi i kako ćeš brzo uočiti druge ljude u raljama telefona. To će ti vjerojatno dati snage da napraviš i druge stvari koje sam predložio, ili da ostaviš telefon na duže vrijeme u danu.
Radikalniji prijedlozi
Za sljedeći prijedlog sam izravno dužan dvojici sportaša s kojima sam radio, a koji su se bitno oslobodili gnjavaže telefona tako što su tijekom dana prebacili karticu u starinski telefon. Dakle, riješili su se pametnog telefona. Dostupni su za pozive i klasične poruke (koje nitko ne šalje). Jako brzo naviknuli su sve oko sebe da ih možeš dobiti samo pozivom, a sebi su stvorili uvjete da budu ovdje i sada.
Na kraju dana prebace karticu u pametni telefon i vide što su sve propustili. U nekoliko godina još uvijek nisu propustili ništa životno važno. Razmisli o tome.
Ako misliš da imaš dovoljno samokontrole, ovo možeš napraviti tako da isključiš mobilne podatke. Vidjet ćeš koliko puta ćeš posegnuti za telefonom kao kauboj za revolverom i onda zastati bez mobilnih podataka.
Odbaci isprike i nađi način (ili hrabrost)
Na neke od ovih prijedloga imaš neki „ali…“. Možda imaš na sve. U tom slučaju ti mogu reći samo jedno.
Samo te strah.
A taj strah je kao i većina drugih vjerojatno iracionalan. Samo zato što postoji prešutni konsenzus da ne možemo bez telefona, samo zato što smo naviknuti na apsolutnu dostupnost i što smo naučili da sve nepotrebne informacije imamo odmah i sada, ne znači da tako moramo nastaviti. Način na koji trenutno koristimo telefone zapravo daje njima da koriste nas.
Lakši izbor je biti kao i drugi. Zapravo, to je društveno prihvatljiviji izbor, a ne lakši. Lakše je upravljati telefonom i koristiti ga kao alat, umjesto da on tebe vodi.
Mi smo zapravo u velikom, nenamjernom i loše vođenom eksperimentu
Činjenica je da smo slučajno i potpuno nespremni prva generacija koja je odrasla dobila pametni telefon u ruke. Nešto mlađu od nas su prva generacija koja je to dobila u tinejdžerskoj dobi. Oni stariji koji i danas ne znaju upaliti računalo su prvi koji su ga dobili u starijoj dobi. Neki su ga unazad desetak godina prvi put dobili kao djeca i zapravo su rođeni s njime.
Svi se tek sada suočavamo s prilikama i problemima koje rade pametni telefoni. Zbrajamo koristi i štetu i uglavnom smo nesvjesni uloge koju pametni telefoni imaju u našim životima.
Apsolutno sam siguran da ćeš si primjenom ovih i sličnih promjena u ponašanju poboljšati kvalitetu života. Osim toga, pružit ćeš fantastičan primjer onima oko sebe.
Tvoja djeca te gledaju i uče od tebe.
