Tijekom komunikacije s jednim sportašem, hrvatskim reprezentativcem u svom sportu, postala je jasna jedna zabluda o ulozi sportskog psihologa u životu sportaša.
Budući da mi se javljao prilično rijetko, kada bi mu se dogodio neki problem, pozvao sam ga da se vidimo donekle redovito. To je jako važno za ostvarivanje odnosa, međusobno upoznavanje i razumijevanje, posebno u početku suradnje. Uz to, činilo mi se da imamo produktivne sastanke i da naša suradnja ima smisla. Njegova ideja je bila kako on nema problem i zaista nema ideju o čemu bi pričao u trenutka kada ga ništa aktivno ne muči. Vjerujem da kao klijent ima pravo izabrati dinamiku kojom ćemo se vidjeti, jer sam ja tu za njega, a ne obrnuto. Ipak, meni nešto u toj priči nije štimalo.
Čini mi se da je puno više razumljiv odnos sportaša i kondicijskog trenera pa bih napravio usporedbu u tom smjeru. Kada će sportaš ostvariti suradnju s kondicijskim trenerom, posebno ako se radi o profesionalcu? Hoće li to učiniti kada već u 10. minuti utakmice osjeti da nema dovoljno snage pratiti njezin ritam? Hoće li to učiniti kada opetovano ima grčeve tijekom natjecanja? Hoće li to napraviti kada vidi da su njegovi protivnici očito snažniji? Ili će pozvati kondicijskog trenera prije nego što se dogodi bilo što od navedenog, kako bi prevenirao te probleme i imao prednost u odnosu na konkurenciju?
Zapravo često primjećujem razliku između ljudi koji u životu krpaju probleme i one koji organiziraju život da bi imali što manje problema, ili se s njima što bolje suočili.
Istu analogiju možemo primijeniti ako se okrenemo prema još jednom čestom suradniku sportaša, fizioterapeutu. Kada je poželjno da sportaš ode kod fizioterapeuta? Nakon što osjeti ozljedu? Nakon što duže vrijeme trenira i nastupa ozlijeđen i dođe u situaciju kada više tako ne može? Ili je puno bolje da donekle redovito odlazi na preglede, kako bi prevenirao ozljede? U tom slučaju će fizioterapeut bolje upoznati njegovo tijelo, sport kojim se bavi i zahtjeve sporta, međusobno će se bolje razumjeti, razmijeniti znanje i smanjiti mogućnost ozljede.
Vjerujem da ista logika vrijedi i za rad sa psihologom. Ta logika mi je još naglašenija kod profesionalaca koji ulaganjem u sebe izravno ulažu u ono što im donosi uspjeh u životu. Ako želiš da psiholog bude vatrogasac koji će krpati tvoje probleme kada oni eskaliraju van kontrole, onda ćeš imati probleme koji su van kontrole. Ako želiš izgraditi sustav, mindset, filozofiju, koja će ti olakšati suočavanje s problemima, omogućiti da se s mnogima nosiš tako da ih i ne osjetiš, onda ćeš trebati drugačiji odnos.
Želiš li kod kondicijskog trenera doći slab i zadihan? Želiš li kod fizioterapeuta doći slomljen? Želiš li kod psihologa doći frustriran? Krpaš li rupe, ili stvaraš svoju priču?
