Vjerujem da nije upitno da u vrhunskom nogometu (i sportu općenito) nema puno strpljenja kada je u pitanju rok u kojem se očekuju uspjesi. No, imaju li nogometni treneri pod pritiskom rezultata dovoljno vremena za razvoj sebi svojstvenog načina vođenja momčadi?
Svi smo puno puta čuli i čitali kako zbog
pritiska rezultata ili očekivanja (navijača, uprava) trener nema vremena
tražiti igru. Mora biti pragmatičan i pobijediti u sljedećoj utakmici. Jer baš
o toj utakmici ovisi sezona. A možda i dugoročna sudbina kluba.
Ili smo pročitali da trener koji inače voli takvu i takvu igru u novom klubu
zbog velikih očekivanja, mora mijenjati svoju filozofiju jer se uspjeh očekuje
odmah. I nema vremena za razvoj mladih igrača, iako je po tome poznat.
Također smo puno puta čuli da nakon mučne utakmice za gledanje u kojoj je
jedino izvjesno da se svi boje, trener opravdava lošu igru trenutno situacijom,
pri čemu je svjesno zanemareno ono na čemu se radi u korist rezultata.
Iako se pitanje o pritisku čini logičnim, volio bih ga postaviti malo drugačije i zapitati se: Imaju li nogometni treneri luksuz voditi momčad na bilo koji drugi način, osim baš onako kako oni to žele?
Jedna od prvih stvari koje bih kao psiholog u individualnom radu s trenerom želio naučiti je detaljan opis njemu važnih stvari, kao osobi i kao treneru (iako je to uglavnom neodvojivo). Pričam o smjeru u kojem trener želi ići u svom (stručnom) životu.
Kada spominjem smjer, zapravo govorim o osobnim vrijednostima pojedinca. Vrijednosti doživite kao osobnu gravitaciju koja nas vuče u nekom smjeru, bez obzira kako mi u tom trenutku živimo svoj život. Možemo ih usporediti s vodom u zatvorenoj posudi. Vodu gravitacija uvijek privlači prema dolje. Kako god okrenuli posudu, voda će uvijek ostati i biti privučena prema dolje. Ako na posudi probušimo rupu, voda će iscuriti i nastaviti put prema dolje, u smjeru gravitacije. Tako i naše vrijednosti nas vuku uvijek u istom smjeru. Ponekad se zatvorimo u posudu pa ne idemo u smjeru u kojem nas vuku, no naša osobna gravitacija i dalje djeluje.
Iznimno je važno da trener razumije koje su
njegove vrijednosti, koje su stvari njemu važne, koji je njegov životni i
stručni smjer, gdje ga vuče njegova gravitacija. Važno je da to ustanovimo
vezano za njegovu trenersku filozofiju, odnos prema asistentima, prema klubu,
prema novcu, prema obitelji… Jednom kada to znamo, onda postaje potpuno jasno
da odstupanja od tog smjera gotovo nikad ne može biti. Ne postoji utakmica koja
je važnija od temeljnih vrijednosti. Ne postoji trenutni rezultat koji ima
prioritet u odnosu na smjer koji je trener zacrtao.
Odstupanjem od svoje ideje, svog smjera, svoje gravitacije, trener prihvaća
kompromise i stihiju. Razvoj igre postaje slučajnost, ideja postaje upitna,
odnos s igračima narušen, zahtjevi postaju nejasni, vizija zamućena.
Da, predsjednici, direktori i navijači traže rezultat. No, što donosi rezultat? Kao psiholog, ja ću prvo tražiti trenerov smjer. Što jasnije, što točnije. Taj smjer, tu ideju, prenijet ćemo igračima i od nje nećemo odstupiti.
Kao trener, pobijedi ili izgubi, ali učini to po svojim pravilima.
dipl.psih.prof. Petar Nikolić