Upoznao sam sportaša koji se natjecao s najboljima na svijetu, ali nije bio niti blizu svjetskog vrha. Nastupati na istom natjecanju kao i najbolji nije isto kao i biti najbolji ili vjerovati da možeš biti najbolji. Rekao mi je da će biti miran kada dođe među 20 najboljih na svijetu. To će značiti da vrijeme koje je uložio ima smisla, da je nešto postigao.
Kad je došao među 20 najboljih na svijetu, rekao je da je najboljih 10 ipak elita. Kada bi došao tamo, znao bi da je uspio. Tamo samo detalji dijele najbolje od onih malo slabijih. I tada će znati da je uspio. Postigao je i to, ali nije bilo dovoljno. Onda je osvojio jedno veliko natjecanje i pitao sam ga je li sada to „to“? Jesi li stigao gdje si htio. Ne, sada moram pokazati da nije bilo slučajno i ponoviti.
Sport je specifičan u odnosu na druge aspekte života. Karijera je kratka, nemaš cijeli život pred sobom u tom smislu. Važno je jasno izmjeriti tko je prvi, a tko treći i to čini veliku razliku. Ovakvo razmišljanje je možda i korisno za sportsko postignuće. Ja bih ti skrenuo pažnju na nešto što iz ovoga možemo izvući, a tiče se i tvog života.
Prije nego što objasnim još jedna priča iz sporta. U pitanju je nogometaš koji godinama igra po nižim ligama. Borac je, drzak, napada. Dokazuje svima pa tako i sebi da vrijedi. Ono što će pokazati njegovu vrijednost je igranje u prvoj ligi. Tada će znati da je uspio i svi će znati da on vrijedi.
Napokon, on potpisuje ugovor za stabilan, dobar klub u prvoj ligi. Ostvario je ono što je htio. Sada bi sve trebalo biti lakše, misli. Više nema kome što dokazivati. Ili… Počinje mijenjati način igranja. Drski borac koji napada postaje nervozan tip koji iz straha brani to što je stekao. Mislio je da će sada svi pa tako i on, znati da vrijedi. To je sve više upitno.
Na primjeru ova dva sportaša, još nekih koji su ostvarili najveće sportske uspjehe, na primjerima ljudi iz moje i tvoje okoline, pozivam te da razmisliš ako će ti ikada vanjska potvrda biti dovoljna da budeš dovoljno dobar? Da vrijediš.
U razgovoru s jednom gospođom čuo sam da joj je jako važno mišljenje drugih ljudi o njoj. Čuo sam i da nije posve iskrena prema prijateljicama i drugim ljudima oko sebe. Ne priča o njihovim manama. Kaže da to nije uvijek dobro. Tužna je jer ponekad misli da njezin partner misli da ona nije dovoljno dobra. Iako imaju dobar zajednički život i uglavnom su dobri jedan prema drugome.
Postavio sam njoj, a postavljam i tebi pitanje, koliko možemo biti mirni sa sobom, zadovoljni sobom, imati pozitivnu sliku o sebi, a da nam je u isto vrijeme jako stalo što drugi misle o nama? Jesmo li onda zaista samopouzdane osobe? Jesu li ona dva sportaša mirni s time tko su, ako im je za potvrdu potrebno ostvarenje? I što će im dati konačnu potvrdu?
Siguran sam da neće ništa, dok oni ne budu na miru s time tko su, bez potvrde drugih ili potvrde rezultata. Trebaš potvrdu bliske osobe? Smijem li reći da nisi zadovoljan sobom. Treba ti lijepa riječ šefa? Mogu li pretpostaviti da ne vjeruješ u sebe? Trebao ti je ulazak među najboljih 10 na svijetu? Reći ću ti da ćeš i nakon naslova prvaka svijeta biti u strahu.
Nikad, baš nikad potvrda sa strane nije trajno dovoljna. Uvijek ćeš trebati još. Još jednu lijepu riječ, još jedno odobravanje, još jedno slaganje, još jednu pobjedu, još jedan posao, još jedan ugovor. Između toga postojat će strah da nisi dovoljno dobar. I nikad to nećeš biti dok sebi ne daš dozvolu da je tako.
Možeš se ubiti od posla. Postati prvi u obitelji, gradu, u državi koji je napravio nešto. Možeš izazivati pohvale svih ljudi oko sebe u odnosu na svoju energiju, disciplinu, ambiciju, sposobnost bilo koje vrste, ali to zapravo neće ništa značiti. Dok sam sebi ne daš dozvolu da si dovoljno dobar. Dok ne budeš zadovoljan sobom, bez obzira što netko mislio ili što si ostvario.
To te neće učiniti slabijim. Nećeš zbog toga spustiti kriterij za sebe i tako postati slabić koji neće težiti najvećim ostvarenjima. Ma ne! Možda imaš ideju da je strogoća prema sebi uvjet da u nečemu uspiješ. No, možeš li imati visoke težnje i možeš li naporno raditi bez da budeš strog prema sebi? Naravno da možeš. Samo nisi nikad probao. Zbog straha. Jer što ako nisi dovoljno dobar?
Niti će te to učiniti sebičnijim. Udovoljiti svim ljudima oko sebe, biti voljen od svih (ili barem da nitko ne misli loše o tebi), nemoguće je. Besmisleno je. Što ti to uopće znači? Koja je svrha toga? Nije li najvažnije da ti misliš da si u redu? Ako nisi sebi dovoljno dobar, gdje je kraj igre u kojoj se boriš za odobravanje drugih? Nema ga. Nikad ne prestaje. I ostaješ prazan.
Djetešce drago, uči za školu, dobij peticu, mama će biti sretna. Pokaži X kako pjevaš, daj, bit ću jako ponosan na tebe. Zahtjevi i procjene počinju jako rano u našim životima. Uvjetovani smo očekivanjima drugih ljudi, posebno bliskih ljudi. Učimo da se moramo uklopiti da ne bismo bili isključeni. To je zacrtani put od kojeg rijetki odstupaju.
Opet, nekako se diviš onima koji su drugačiji! Njega baš boli briga što drugi misle i radi stvari na svoj način. I super mu je. Čini se zadovoljan sobom, ne traži ničije odobravanje i svi ga prihvaćaju baš zbog toga! On je iznimka i ti niti ne pomišljaš da se i ti možeš tako izraziti. Ostaješ inhibiran u okovima očekivanja drugih i potvrde koju tražiš.
Ponovno te pitam, gdje ćeš, od koga i kako dobiti dozvolu da si dovoljno dobar, ako je ne daš sam sebi?
Kako će ti pomoći to što misliš da netko misli da si ti nekakav? Kad ćeš raditi na tome što ti misliš?
Teška je jednadžba za izračunati što će netko pomisliti ako ti napraviš nešto i kako će to utjecati na to što drugi misle o tebi. Gdje si ti u toj priči? Kada ćeš doći na red? Kada će postati važno što ti misliš i kada ćeš potražiti način da budeš na miru s time tko si? Da se možeš slobodno i iskreno izraziti. Da ti budeš kriterij za definiranje pobjede i poraza. Čiji će ti pečat, ako ne tvoj, dati mir?
Lakše je, jer smo tako naučili, uprijeti prst u druge ljude. Što god napravim nije dovoljno! Svi se uvijek oslanjaju samo na mene! Što sam ja kome napravio? Nisam dobio fer priliku!
Pokušaj okrenuti prst prema sebi. Ne iz optužbe, nego iz ljubavi prema sebi. Zato jer se želiš dignuti iznad mišljenja drugih ljudi i vanjskih potvrda. Jer želiš čuti i naučiti što tebi treba. Jer želiš imati bolje mišljenje o sebi. Jer želiš biti dovoljno dobar – sebi. A tako ćeš biti i svima drugima. Jer će vidjeti da si iskren i neposredan. Postat ćeš onaj koji radi stvari na svoj način i drugi bi voljeli da mogu kao i ti.
Uvjet za to je da se mijenjaš. Umjesto svakodnevne nelagode u kojoj si zaključan u očekivanja drugih ljudi i neiskren prema sebi, morat ćeš se izraziti. Svoje mišljenje, iskreno. Sjećaš se da ga imaš, nadam se? Osjećaj da si dovoljno dobar možeš pronaći samo u sebi. Dozvolu za to možeš dati samo sebi sam. Kao što sada daješ dozvolu ljudima i situacijama da te diraju u srž. Jer si nisi dovoljno dobar.
Garantiram ti, možeš postati svjetski prvak, zasnovati divnu obitelj, ostvariti ogroman poslovni i financijski uspjeh, dobiti ugled u društvu, skidati zvijezde s neba i ništa neće biti dovoljno. Bit će to uspjesi kojima ćeš se radovati jako kratko. Onda ćeš trebati novu potvrdu, jer je nova prijetnja iza ugla. A dolazi iz tebe, jer nisi siguran da si dovoljno dobar.
Treba ti samo jedna dozvola. I može ti je dati samo jedna osoba. Što čekaš?
