Možeš li biti bolji prema sebi?
Stani na trenutak i postavi si ovo pitanje. Razmisli o njemu. Zaslužuješ li biti bolji prema sebi? Blaži.
Ako dobro pretpostavljam, na poziv da to napraviš, javlja ti se grč. Prva misao je da će to donijeti probleme. Postoji mogućnost da će sve što stvaraš nestati. Bojiš se opustiti i prepustiti, biti blag prema sebi.
Pitaš se, ako kreneš tim putem, hoćeš li izgubiti svaki kriterij i odjednom se pronaći među neradnicima i neuspješnima.
Je li moguće da preko noći postaneš netko drugi? Imaju li tvoji strahovi smisla?
Zamisli kontinuum koji u jednoj krajnosti ima najvišu vrijednost na skali komocije, razmaženosti, ležernosti. U drugoj krajnosti ima najvišu vrijednost na odgovornosti, disciplini, strogoći. Zamisli ga jednostavno, nekako ovako:
Blizu jedne krajnosti si ti, takav kakav jesi i želiš biti. Odgovoran, strog prema sebi, nakon svakog uspjeha tražiš sljedeći, teško primaš priznanja i pohvale jer si fokusiran na sljedeće postignuće. Tvoji strahovi su blizu druge krajnosti. Strah te da se ne opustiš i da sve nestane, da ne postaneš lijen i razmažen.
Razmisli, je li zaista moguće da se dogodi skok iz jedne krajnosti u drugu? Je li moguće jednom odlukom postati drugačiji, promijeniti se kao osoba i promijeniti način kako doživljavaš svijet?
Ili, ako pogledamo iz suprotnog kuta, je li moguće da netko razmažen, uljuljan u prividnu sigurnost života, odjednom postane samosvjestan, motiviran, predan i skoči na drugi kraj istog kontinuuma?
Naravno da nije.
Postati drugačiji nije odluka nego proces
Na koju god stranu ovog ili nekog drugog zamišljenog kontinuuma želiš stići, ne možeš to napraviti preko noći. Niti ti se to može dogoditi preko noći. Pa će se sav tvoj trud zbog jedne odluke razbiti na komadiće. Ili će se u suprotnom slučaju odjednom sve posložiti u tvom životu. Nijedno nije moguće.
Bilo da odlučiš ići od svoje trenutne pozicije prema drugoj krajnosti koja te straši, ili da si u toj krajnosti i želiš ići prema nečemu što misliš da je bolje za tebe, bit će to put koji nećeš preći odjednom. Tvoje navike i obrasci koje si usvojio držat će te na mjestu na kojem se već nalaziš i put na drugu stranu će trajati.
To je važno da smiri tvoj strah da ćeš jednim postupkom u kojem ćeš biti blaži prema sebi, smanjiti kriterije na neki način, učiniti da se sve raspadne. To jednostavno nije moguće. Put prema promjeni samo na filmu dolazi u drugoj sceni. U stvarnosti, uvid može doći odjednom, ali promjena koja ga prati, odvijat će se možda i zauvijek.
Ljute li te razmaženi ljudi?
Zapravo je ovaj članak namijenjen tebi ako nikako ne želiš biti razmažen. To je vjerojatno nešto zadnje što bi netko rekao za tebe. Čak i ne razmišljaš o tome jer je to tako daleko od tebe, na suprotnom polu.
Ti si netko tko preuzima odgovornost, na koga se može računati, drži svoju riječ. Razmaženim ljudima je uvijek netko drugi kriv. Smišljaju isprike. Na njih ne možeš računati jer ne dijelite istu definiciju odgovornosti. Umjesto da se suoče sa životom, biraju lakše opcije i traže izlaze. Ti sigurno nisi jedan od njih!
Ne, ti si suprotno od toga. Ti si sve svoje zaslužio. Nitko ti ništa nije dao. Ako i je, svojim odnosom si to povjerenje višestruko vratio. Nitko ti nikad ne može reći da ti se ne može vjerovati, da olako shvaćaš svoje riječi. Ti iza svojih riječi i djela stojiš i izborit ćeš se tako gdje drugi staju.
*Namjerno ovdje biram riječ razmažen. Mogao bih ići u smjeru opušteniji, ležerniji, bezbrižniji… Ali ne. Zaista želim pričati o mogućnosti da se malo razmaziš. Da budeš dobar prema sebi kao što će djed i baka biti dobri prema unuku. S puno pažnje, ljubavi i dobre namjere, slušajući svoje životno iskustvo.
Druga perspektiva
Razmisli na trenutak ako je sve to kakav jesi u dobrom dijelu i loše za tebe. Pa kao što netko tko je preblag prema sebi ima zbog toga neke probleme, dolaze li tvoji problemi dijelom zbog toga što si prestrog prema sebi?
Postoji li mogućnost da baš zbog toga što sebe tretiraš strože nego druge ljude, upadaš u probleme i nisi zadovoljan sobom i svojim životom? Bi li i tebi dobro došla povremena pohvala, nagrada, svjesnost o tome da si dobar ili da je ono što radiš dobro?
Koji su znakovi da si prestrog prema sebi?
Ne znaš primiti kompliment. Ne razumiješ potpuno što će ti komplimenti kad se od njih ne postaje bolji. Korisnije je da ti netko uputi kritiku jer iz toga možeš nešto naučiti i rasti. Komplimente baš i ne doživljavaš. Znaš reći hvala, ali što se tebe tiče, jednom kad je nešto obavljeno dobro, to ide u arhivu i vrijeme je za nove izazove.
Drugačije tretiraš sebe u odnosu na sve druge ljude. Ako te pitam što bi savjetovao svom najboljem prijatelju da je u istoj situaciji kao i ti, rekao bi mi da bi mu rekao nešto drugačije nego sebi. Isto vrijedi za članove tvog tima na poslu. Njima želiš sve najbolje pa ćeš im dati podršku, potaknuti ih da vide koliko su dobri. Zašto onda isti pristup ne primijeniš za sebe?
Ne znaš uživati u svojim uspjesima. Svjestan si mnogih koji su se kupali u svojoj slavi i to im je došlo glave. Ti nećeš napraviti istu pogrešku. U redu, možeš kratko proslaviti neko postignuće, ali nećemo raditi spektakl od nečega što je svatko drugi mogao napraviti. To što nitko drugi to nije napravio, nego baš ti, nije ti važno.
Sve što napraviš dobro podrazumijeva se. „To je mogao svatko napraviti. Nije to ništa posebno. Što bi sad trebao, raditi frku oko normalnih stvari?“ Ovo su tipične misli koje ti prođu kroz glavu kad te pitam kako nisi više svjestan svega dobroga što napraviš. Imaš dojam da je to normalno i da se treba raditi strku oko normalnih stvari. Na to se dobro naslanja sljedeća točka…
Puno duže pamtiš neuspjehe nego uspjehe. Ako si 19 stvari napravio dobro, 1 nisi, bit ćeš svjestan samo te jedne. Ne samo da ćeš je biti svjestan, nego ćeš se potruditi da je dobro zapamtiš. Bit ćeš ljut na sebe zbog te jedne pogreške, osjećat ćeš sram i nadati se da nitko nije primijetio. Grozno je da ti se toliko često događaju tolike pogreške. Imaš sreće da nisi kažnjen!
Uskraćuješ si lijepe stvari i iskustva. Vrijeme je za kupnju novog auta. Htio bi onog ljepotana i baš ti je super. Ali to nema smisla, nije logično. Ovaj drugi manje troši, ima manje-više sve funkcije kao i taj tvoj ljepotan i košta puno manje. Možeš si priuštiti i jednog i drugog. Bila je dobra godina, ali tko zna koliko će trajati. Nije to za tebe. Ne želiš se pokazivati. Kupit ćeš ovaj koji ima smisla. U njemu se nećeš osjećati posebno, ali to ćeš kad budeš još uspješniji.
Osjećaš da ti to ne zaslužuješ. Stvorio si puno toga. Život ti zapravo postaje sve bolji. Planiraš, ulažeš trud i uglavnom sve ide u smjeru koji želiš. Ali kad imaš trenutak u kojem možeš zastati, pitaš se odakle tebi pravo na sve to? Zašto bi ti to sve imao i čime si to zaslužio? Pa i drugi ljudi rade i trude se i nemaju to što ti imaš. Ne smiješ se razmaziti! I to nas dovodi do zadnje točke…
Imaš dobar život s kojim nisi zadovoljan. Sve štima u tvom životu. Obitelj, društveni život, posao, zdravlje, hobiji, zabava. „Na papiru“, sve je u redu i više od toga. Ali nisi zadovoljan. Brineš. Misliš da trebaš više, ali ne znaš čega, kad je već sve tu. Pitaš se u čemu je tvoj problem i kada ćeš konačno početi uživati u životu. Jer bi to mogao, samo da znaš kako.
Je li ti čudno da te pozovem da budeš više razmažen?
Je li moguće da imaš problem da si nedovoljno razmažen? Na prvu zvuči čudno jel’da? Razmaženost gledaš kao manu i ne sviđa ti se ideja da budeš razmažen. Štoviše, nerviraju te razmaženi ljudi.
Ako je suprotno od toga biti strog prema sebi (možemo se igrati nazivima na suprotnim stranama kontinuuma), koliko ti je to do sada dobrog donijelo u odnosu na loše?
Da, natjerao si se na disciplinu, odricanje, uložio si puno truda, postigao si dosta. No, koja je cijena. Ili, da te pitam drugačije, možeš li me uvjeriti da sve to ne bi postigao i da si bio bolji, blaži prema sebi? Da si se barem malo razmazio.
Bi li tako bio mirniji sa sobom, lakše spavao, bio svjesniji svojih dobrih strana i svojih uspjeha, bio bolji prema važnim ljudima oko sebe i jednostavno bio sretniji? A vrlo je moguće, ništa manje uspješan. Moguće je i uspješniji nego sada jer se ne bi trošio na nepotrebne brige, planiranje rješenja za probleme koji postoje samo u tvojoj glavi i nikad se zapravo neće dogoditi.
Koja je uloga takvog razmišljanja u tvom životu?
Uzmimo za primjer nekoliko ljudi u mom okruženju koje dobro poznajem. Pametni, sposobni, empatični, uspješni u gotovo svemu čega se uhvate. Iznadprosječni po mnogim međuljudskim, društvenim i poslovnim parametrima.
Ipak, zbog svega navedenog, misle o sebi lošije nego što svi drugi misle o njima. Strogi su prema sebi iz straha da će opuštanjem izgubiti sve. Kao da nisu dovoljno dobri da mogu u isto vrijeme biti uspješni i uživati u životu. Kao da život mora biti put uzbrdo, borba, odricanje i kao da je to uvjet za postizanje nečega.
Zapitaj se je li tvoj put najbolji, ili te strah izabrati neki drugi?
Potičem te da razmisliš ako je to što si radiš zaista jedini način. Možeš li drugačije? A drugačije će u tvom slučaju izgledati tako da ćeš zadržati jednako visoke kriterije za sebe, ali ćeš biti puno manje strog prema sebi. Nagradit ćeš se, učiti se uživati u malim, svakodnevnim pobjedama i u velikim uspjesima. Razmazit ćeš se. Tako je! Razmaziti.
Razmisli hoće li se tako smanjiti tvoji strahovi da će te život nekad, nečime kazniti? Hoćeš li stvarati jednako puno, ili više, a usput ćeš moći više u tom uživati? Cijeli nas život uče da tko visoko leti nisko pada. Na možeš imati i ovce i novce. Ja te pozivam da sumnjaš u to.
Razmazi se. Možda ćeš od života tako dobiti više nego da si strog prema sebi.
