Što ako je situacija u kojoj se nalaziš gora nego što misliš?
Živimo u poplavi psihologije pozitivnog mišljenja. Meni je obično „misli pozitivno” uglavnom besmisleno, ponekad iritantno (o tome sam pisao ovdje). Želim ovako postaviti stvari. Možda u načinu kako razmišljaš o životu trebaš biti još više „pesimističan” nego što jesi? Možda ono što pokušavaš napraviti u životu nije samo teško, nego i jednostavno nemoguće.
To te neće spriječiti da svakog dana lupaš glavom o zid u pokušaju da riješiš te nemoguće zadatke. Uvjeren da je tako najbolje, skinut ćeš još jednu audio knjigu da ne gubiš vrijeme dok voziš, paralelno čitati fizičku knjigu (ovdje sam te upozorio na nedostatak literature za samopomoć), upisati tečaj o financijskoj pismenosti, pratiti vijesti da bolje razumiješ svijet, pronaći novu metodu treninga. Uz to ćeš voditi dijete na sport i engleski, da mu bude bolje nego je tebi bilo, a život će prolaziti kraj tebe dok ti u glavi smišljaš bolju strategiju.
Nemoj da te ono što ne možeš spriječi da riješiš ono što možeš
Ubit ćeš se nastojanjima da riješiš velike životne probleme čije je pravo rješenje možda i godinama daleko. Pritom ćeš propustiti riješiti manje probleme nad kojima imaš stupanj kontrole. Ako ih i riješiš, nećeš to primijetiti od silnih prigovora koje imaš prema sebi jer nisi obavio SVE što si planirao.
Kažem ti, stvari su puno gore nego što ti se čine. Dok si ti opsjednut svim zadacima kojima se ne stižeš posvetiti, a pritom nemaš mira i vremena za sebe, to uopće nije problem. Problem je puno veći i nerješiv je! Svi ti zadaci neće nikada prestati i nikada neće biti završeni. Nema te čarolije i snage volje koju možeš disciplinom stvoriti, koja će učiniti da sve riješiš. Zaboravi buđenje u 5 ujutro i XY metode za učinkovitost. Sve je to proizvod koji ti se danas prodaje. On može pomoći, ali ne i riješiti problem kako ga ti postavljaš. Problem je puno, puno gori.
Je li moguće da tvoja to-do lista nikad neće biti riješena i može li ti to donijeti olakšanje?
Broj zadataka je beskonačan i nikad ih nećeš riješiti. Nije li taj pesimističan pogled nešto što čini situaciju lakšom? Tvoji zadaci nisu teški, nego su nemogući za riješiti! To što ti tražiš od sebe i naravno, u čemu ne uspijevaš, samo čini da se osjećaš gore u vezi sebe. Prigovaraš si, osjećaš se nedovoljnim, rijetko slaviš svoje male pobjede. Igraš utakmicu u kojoj je sve namješteno protiv tebe. U isto vrijeme, ti smišljaš pravila te utakmice! Ti ih možeš i promijeniti.
Anksiozan si oko svoje budućnosti ili budućnosti svijeta. To je posebno razumljivo ovih dana. Stoga puno brineš. Često čujem od svojih klijenata da je najbolji način suočavanja beskonačno planiranje i priprema za moguće buduće događaje koji nas mogu ugroziti. Možda ti imaš neku drugačiju taktiku. Ti možda tražiš podršku ljudi oko sebe, ili imaš neku svoju strategiju kako se riješiti nesigurnosti oko budućnosti.
Osjećaj kontrole je samo iluzija
U svijetu smo u posljednjih nekoliko godina imali globalnu pandemiju, trenutno traju ratovi za koje smo mislili da pripadaju prošlosti i barbarskim civilizacijama. AI je nekima radost, a nekima prijetnja i svijet se pred našim očima mijenja u neprepoznatljivo. Misliš li i ti da ćeš biti u redu ako se pripremiš, odeš na još jedan, tečaj, razviješ vještine, koje će ukloniti osjećaj nesigurnosti u vezi budućnosti? Ma daj!!!
Je li ideja da ćeš dobiti sigurnost oko svoje budućnosti ne samo teško provediva, nego i nemoguća? Planiranje sigurno ima koristi, ali baš za predvidjeti sve što će ti se dogoditi? Zamisli koliko vremena i energije trošiš na nešto u čemu sigurno nećeš uspjeti. Koliko god planiraš, opet će se dogoditi nešto nepredviđeno. To će kod tebe izazvati osjećaj da imaš još manje kontrole nego što si mislio. To sve unatoč tvojim pokušajima da uspostaviš kontrolu. Tvoja ranjivost će ostati ista.
U redu je da nisi dovoljno spreman. Učit ćeš u hodu.
Tko god se ikad ozbiljno upustio u bilo koju struku, u nekom je trenutku pomislio da nije dovoljno dobar. Volimo to zvati imposter sindrom. Pitanje je trenutka kad će te otkriti. Istina je zapravo još gora od te mogućnosti da nisi dovoljno dobar. Ako ćeš ikada napraviti nešto vrijedno sa sobom i svojom karijerom, sa svojom ulogom partnera, roditelja ili prijatelja, morat ćeš to učiniti ne baš sasvim spreman. Jer to nitko nije. Najbolji na svijetu su učili u hodu, griješili, gubili i postajali bolji.
Svakako je u redu da radiš na sebi, ali ako to radiš s idejom da ćeš u jednom trenutku biti „gotov proizvod”, varaš se. Svatko od nas snalazi se u trenutku najbolje što može. Pritom griješimo, pogađamo, uspijevamo i spotičemo se. Svatko! Zato je problem gori nego što misliš! Nesigurnost u sebe i svoj rad, emotivni problemi u odnosima, neizbježni su. Toliko je loše. Puno gore nego tvoja ideja da ih možeš sve riješiti, ali još nisi našao način.
Opusti se. Sve je uzaludno.
Kad shvatiš da je tvoja (i moja) situacija ne samo izazovna, nego uzaludna, možeš se opustiti. Možeš razumjeti da veliki dio problema koji osjećaš nije došao zato jer nisi riješio 15 stvari na tvojoj dnevnoj to-do listi. Ili zato jer si sinoć umoran zaspao na kauču, a moraš pročitati 20 stranica knjige svaki dan. Veliki dio problema je došao zbog ideje da ti to možeš promijeniti, da možeš sve stići.
Ako prihvatiš da ne možeš riješiti sve svoje probleme, to ne znači da odustaješ. Ako prihvatiš da će u braku uvijek biti trenja, da će uvijek postojati nedovršena to-do lista i sumnja u poslovnu odluku, ne znači da je život pakao. Upravo suprotno! Baš zbog toga jer je ti kažem da je situacija gora ne što misliš, možeš lakše djelovati, biti hrabar, uspjeti. Umjesto da si uvjetuješ zadovoljstvo ostvarenjem zamišljenog cilja, možeš se lakše fokusirati na proces. Taj cilj ionako nikada nećeš dostići jer nije realan.
Život leti. Pazi na sebe.
Svi koji imate djecu razumijete koliko brzo život leti. Jučer su se rodili, a danas su školarci, možda studenti. Podsjeti nas to svih da nemamo više 25 ili 30 godina, iako se tako osjećamo. Nama isto tako vrijeme leti. Tim više život ne smije biti na pauzi dok planiraš budućnost koja će se možda dogoditi. Zamisli uzaludnog vremena, biti u svojoj glavi, umjesto živjeti život kakav se odvija pred tom istom glavom.
I u ovom slučaju, neću ti reći da iskoristiš život, živiš punim plućima itd. Opet ti kažem, mislim da je situacija gora od toga. Život, baš kad ga živiš punim plućima, pun je problema. Ima puno koraka unazad, pogrešaka i gluposti. Ne možeš ih izbjeći. Situacija je gora nego što misliš. Lijepi trenuci se čine kao da traju kratko, a za loše se pripremamo i dajemo im preveliku važnost pa i traju duže. Ne znači da život nije lijep. Nego da je takav i baš takav mora biti prihvaćen kao lijep.
Nikad se nećeš osloboditi života koji te ograničava. Uvijek će ti otežati uspjeh u mnogim aktivnostima kojima se baviš. Ako misliš da možeš uspjeti u svojim nastojanjima, onda se varaš.
Nećeš pobjeći od ograničenja života. Kad to shvatiš, možeš prodisati u njima.
