Je li ti se ikada dogodilo da pogledaš upečatljiv video u kojem netko priča o svom životnom putu, ili nekoj teoriji i to baš rezonira s tobom? Poželiš biti kao ta osoba, osjećati se tako, imati sličnu percepciju svijeta…? Možda se i ne radi o videu, nego si bio u nečijem društvu i na tebe je to imalo isti efekt. Možda si čitajući neki nasumični ili ciljani citat, doživio isti osjećaj povezanosti tog citata i neke tvoje trenutne situacije? Poželio si se aktivirati i na trenutak ti je bilo jasno što želiš i kako ćeš do toga doći?
No, onda se dogodio život. Drugačiji ljudi, okolnosti, citati i filmovi. Drugačije životne priče. I ostao si u okvirima svakodnevnog svjesnog funkcioniranja. U istim ograničenjima, dvojbama i brigama. Onaj video si već zaboravio. I citat. I onu osobu koja je, čini se, bila drugačija i u tebi potaknula izlaz iz okvira, drugačiji doživljaj sebe i svijeta oko sebe. Vratio si se u kolotečinu, u više istog doživljavanja iste stvarnosti, istih problema i rješenja koja osjećaš da bi mogla biti bolja.
I, što ćemo sada?
Kako je moguće da ista osoba ima veliki elan i točno zna kako promjena treba izgledati, intuitivno je sigurna što je pravi put i onda niti ne pokuša krenuti tim putem? Ne radi se čak o tome da odustaneš, ako bolje razmisliš. Jer to bi značilo da si krenuo pa stao. Ne, ti niti ne kreneš. Vidiš, osjetiš, zamisliš promjenu i onda promjena koja se tek trebala početi događati stane prije nego što je krenula.
Često čujem da ne znaš kako. Ne znaš je li to pravi put. Ne znaš što će se dogoditi. Možda više i ne znaš što točno želiš (iako imaš osjećaj kako bi se htio osjećati s time što želiš). Bilo je davno kad si iskreno, autentično i strastveno potražio neko svoje zadovoljstvo, bio buntovnik i riskirao (tko zna što) da bi osjetio puni okus života. I sada, u neizvjesnosti života, želiš izvjesnost. U uvijek promjenjivom svijetu unutar i oko tebe tražiš garanciju. Garancije se daju na TV i perilicu za suđe, ne na životne pokušaje. Izvjesnost postoji na istom mjestu kao i predvidljivost i dosada. A tamo je – predvidljivo i dosadno.
I, što ćemo sada?
Nema garancije. Nema izvjesnosti. Ne možeš znati unaprijed. Znanje tražimo pitanjima, a ne dobivanjem odgovora. Misli mogu biti polazišna točka, no samo djelovanjem napravit ćeš promjenu. Kada sljedeći put osjetiš taj isti elan, povezanost s nekom idejom ili osobom i kada na trenutak znaš što je dobro za tebe, napravi nešto. Ne mora biti veliko. Napravi pukotinu u okviru koji živiš da bi stvorio kreativan trenutak i potaknuo promjenu koju želiš. Kreni. Samo jedna stvar će potaknuti drugu. Svaki put kad osjetiš da možeš. Uskoro ćeš moći sve više i sve češće.
I, što ćemo sada?
