Pišem ti s aerodroma, dok čekam let za Tokyo. Putujem na posljednje natjecanje u sezoni najboljih windsurfera svijeta u disciplini slalom. Tamo me čeka moj klijent i aktualni svjetski prvak, Poljak Maciek Rutkowski.
Titulu je prvi puta u životu osvojio upravo u Japanu, prije godinu dana, na kraju prošle sezone. Tu i tada počinje priča ovog članka.
Priču s istom porukom sam htio napisati i nakon prošlogodišnjeg uspjeha. U svrhu edukacije. Titula je bila samo povod. Nakon još jedne sezone u kojoj je potvrdio svoj status (po)najboljeg na svijetu, želim se osvrnuti na to što je u ovom slučaju bilo potrebno za dostizanje svjetskog vrha. Možda nije univerzalni recept, ali mislim da nije niti daleko od toga.
Nakon što je u 31. godini ostvario svoje sportske snove, pitao sam ga prošle godine kakav je osjećaj? Rekao mi je nešto što me učinilo jako ponosnim, jer govori o tome na čemu je njegov fokus i govori puno o tome što nas dvojica zapravo radimo. Rekao mi je, da krivo ne shvatim, da nismo gotovi s titulom, nije to kraj priče, niti se naslova prvaka svijeta trebamo držati kao konačnog.
Budući da je to posljedica naših 5 zajedničkih godina, o tome ću pisati.
Što je onda važno, ako nije ostvariti svoje snove i to tako da postaneš svjetski prvak? S ovim pitanjem dolazimo do opasnosti velike ovisnosti o ciljevima. Ako su nam ti veliki, životni, karijerni ciljevi najveće mjerilo našeg uspjeha, što ćemo kada ih ostvarimo? Pitanje je i što ćemo ako ih ne ostvarimo? Osjećati da smo neuspješni, da ne vrijedimo? To je neka druga tema.
Dakle, ostvario si svoj veliki životni cilj. Posao iz snova, partner(ica) iz snova, kuća iz snova, priznanje, svota na računu. Biraj. Puno je primjera kada netko ostvari što je želio i onda život izgubi smisao pred pitanjem, „što sad“? Ljudi znaju besciljno lutati iako imaju na raspolaganju sposobnost, novac i vrijeme i ne znaju što žele.
Ciljevi su lijepi, ispunjavaju neko vrijeme, ali nisu najvažniji. Što jest? On je to u tom trenutku nazvao „legacy“. Nasljeđe. Želio je ostaviti trag u svijetu windsurfinga tako da bude poznat po tome kako je živio, natjecao se, utjecao na ljude. Možemo pričati o načinu kako živiš život, o viziji koju imaš za sebe u životu, o vrijednostima koje ćeš svaki dan živjeti.
Kada pričamo o tome, to ne prestaje s ciljevima. Ne možeš imati ideju da ćeš živjeti život na određeni način i da ta ideja umre s prvim većim ostvarenjem. Moje je mišljenje da je Maciek ostao u samom vrhu i opravdano ide u Japan s visokim ciljevima jer je tijekom godine dobar dio vremena bio fokusiran na taj svoj legacy. Radio je stvari na isti način, s istim ciljevima kao i prije. Ostao je vjeran svojim vrijednostima, onome što ga svaki dan puni i što stvara način kako će ostvariti ciljeve. A ciljevi su ostali usputni pokazatelji da je na pravom putu.
Dan prije zadnjeg dana natjecanja prošle sezone, naš razgovor je trajao možda dvije minute. Poruka koju sam imao za njega je bila „just do your thing“. Vrhunska izvedba je vrlo jednostavna. Kad gledaš vrhunskog sportaša, čini ti se da bi to i ti mogao napraviti. Čini se tako lako! No, jako ju je teško zadržati jednostavnom. Maknuti sve distrakcije i fokusirati se na sebe, svoju izvedbu i imati povjerenje da je tvoj način najbolji način. Posebno ako pogriješiš. I sklon si se dovesti u pitanje.
Doći to toga što je „your thing“ dug je put. Putova do uspjeha ima koliko ima i ljudi. Čak i kad se za dvoje ljudi čini da su u istoj situaciji, njihov put iz te situacije bit će osobit, različit. I mogu uspjeti samo svaki na svoj način. Naše nasljeđe je različito, jer smo mi različiti. Lako je posumnjati u taj tvoj način kada te netko prestigne, pobjedi i njegov je način u tom trenutku bolji. Za njega.
Što ti želim reći?
Pusti ishode, ciljeve. Bavi se načinom kako ćeš ih ostvariti, svojom izvedbom. Bavi se onime što određuje kako će te pamtiti, onime iza čega stojiš, svojim nasljeđem, vizijom koju imaš za sebe. Pronađi svoj način. Your thing. Iskoristi ono što te čini posebnim, boljim drugačijim, osobitim. I onda to iscijedi do kraja s punim uvjerenjem da je to najbolje za tebe. Sa što manje sumnje.
Tijekom prošle godine nas dvojica smo ponekad odstupili od toga. Bili smo kažnjeni lošijom izvedbom, nervozom, frustracijom. Često zbog žurbe da se nešto dogodi odmah, zbog nedostatka strpljenja i povjerenja, dođe do problema s praćenjem onoga što ti je najvažnije. Kad cilj postane važniji od tebe, nasljeđa, vrijednosti, načina.
Sve što se treba dogoditi će se dogoditi. Na tebi je da pronađeš pravi način za sebe i ustraješ u njemu bez obzira na povremene neuspjehe. Ne odustaješ od svoje priče. Onda će se događati uglavnom dobre stvari, život će biti iznadprosječan, ti ćeš biti ispunjen i iz dana u dan živjeti ono što ti je važno. Upravo je živjeti onako kako želiš da izgleda tvoje nasljeđe put do uspjeha. Tako se postaje svjetski prvak.
Nemam bolji odgovor zašto je Maciek prošle godine postao svjetski prvak. Odlučivale su nijanse. Moglo se „dogoditi“ i nekome drugome. Pitao sam se što čini razliku? Što čini razliku da smo mi tada bili najsretniji na cijelom Touru windsurfera, a da se neki drugi bili shrvani koliko su blizu bili, a novu priliku čekat će barem godinu dana? Ako se maknemo od sitnih detalja koji su odlučili neku utrku i koji su na mene sam posljedica odnosa, pristupa, onda je za mene jedini dogovor ovo o čemu pišem. Za njega, tebe, mene za svakoga. Način života, način kako radiš, kako se suočavaš sa situacijama.
Što će se dogoditi ove godine? U jedno vjerujem. Ponovno će sve to raditi na isti način. Ponovno će se okrenuti svom nasljeđu, svojoj viziji, načinu kako živi i do your thing. Znači li to da će opet osvojiti naslov? Ne znam. Još je nekoliko vrhunskih sportaša još uvijek u igri i svi oni imaju nešto svoje u što vjeruju. Iako je važno osvojiti naslov prvaka svijeta, zapravo nije toliko važno. Iako bi to jako voljeli, bez dvojbe, važnije je jedriti na svoj način. I to će biti uspjeh. To ga je dovelo do toga da u zadnjoj utrci ponovno odlučuje o svojoj sudbini, u vrhu je. Jednom kad si tamo, imaš pravo vjerovati.
Koje su najveće prepreke za njega (za tebe, za svih)?
Žurba. Često žurimo i time narušavamo proces koji traje i koji traži vrijeme. Vrijeme u jednadžbi uspjeha nagrađuje ispravne korake. Male točkice na zamišljenom pravcu vremena koje slažemo svakim svojim potezom. One nas uvijek vode ili gore ili dolje. Slažemo ih u mozaik koji nas predstavlja.
Vjera u sebe. Što više vjerujemo u proces, u ono što radimo i način kako to radimo, vrijeme nas vodi gore i nagrađuje nas. Kada lutamo i gubimo „just do your thing“, ne možemo biti na našem putu. Proces ide nizbrdo. Na našem putu uspjeha, ne stoje samo uspjesi. To je nemoguće! Na nama je da vjerujemo u proces, da razumijemo proces i da ostanemo vjerni onome što je dobro za nas.
Pokušaj da napravi previše. Možda zvuči naopako kada je vrhunska izvedba u pitanju, ali uglavnom ne trebaš napraviti ništa spektakularno. Uglavnom „samo“ moraš raditi ono što radiš i inače i to će biti dovoljno. Često sportaši izgledaju kao da nisu spremni zato jer se trude napraviti previše. Poginu u želji, izgore. Ima trenutaka kada je potrebno nešto ekstra, genijalan potez. No, moje iskustvo je ako si redovito preko zamišljenih 80%, bit ćeš jako dobar. Ako si blizu 90% bit ćeš vrhunski, svjetski prvak!
Onda kako postati svjetski prvak?
Saznaj što ti je važnije od toga. Što je tvoj način, ono što te svakog dana čini boljim, ispunjenim? Onda to radi beskompromisno, s razumijevanjem da je dolazak do cilja proces. Ako danas nisi uspio, ili osjećaš da put nije gotov, nema oklijevanja – nastavi dalje! Uspori, vjeruj u proces.
Ne možemo svi postati svjetski prvaci, ali možemo svi biti na više od 80%. To će biti dovoljno. Zato, s kojim god rezultatom se vratimo iz Japana, ako budemo radili stvari na svoj način, u skladu sa svojim vrijednostima, s onime što želimo da bude naš izraz i naše nasljeđe, bit će dobro. Ako to budemo radili tako, teško da se neće dogoditi i neki odličan rezultat. Lijepa je to nagrada, ali pravi pokazatelj uspjeha će biti ako budemo tu negdje i za godinu dana. I godinu poslije. Proces traži vrijeme i vrijeme nagrađuje vjeru u proces.
Dok ne naučim nešto drugačije, mislim da se tako postaje svjetski prvak.
