Sastanak kod svakog psihologa okvirno izgleda vrlo slično. Dođeš u ured u dogovorenom terminu, sjedneš na svoje mjesto (fotelja ili kauč) i pričaš s nekim 1:1. Danas je uobičajeno da se takav sastanak odvija online pa ste 1:1 ispred ekrana. Podrazumijevati da taj sličan okvir znači da je dolazak kod psihologa nešto tipično i slično, bilo bi vrlo pogrešno.
Važno je da razumiješ da sastanak kod svakog psihologa zapravo izgleda potpuno drugačije. Kao što ti donosiš sa sobom svoje probleme, uspjehe, sjećanja, trenutno stanje i još mnogo toga, to donosim i ja ili bilo tko drugi s kime radiš. Ti donosiš svoju osobnost, ja svoju. Ne radiš s računalnim programom (iako kažu da nas u budućnosti to očekuje), nego s čovjekom.
Prisjeti se scene u ovom filmu da razumiješ da isti profesionalni odnos može biti jako različit. I zbog profesionalca (psihologa, recimo) i zbog klijenta (tebe, recimo).
Što svakog psihologa čini različitim?
U profesionalnom smislu to su edukacije i škole koje je završio. Ako se radi o psihoterapeutu (ili psihologu koji je ujedno i psihoterapeut), onda je to psihoterapijska škola, a osim nje, to mogu biti brojne druge edukacije. Takve edukacije će sigurno usmjeriti razmišljanje osobe koja na njima sudjeluje. S razlogom neki psiholog ili psihoterapeut izabere i završi neku školu. Vjerojatno mu odgovara prema osobnim karakteristikama.
Upravo su osobne karakteristike još i važnije obilježje koje razlikuje psihologe. Netko je kao psiholog miran, staložen, mekan, tih, empatičan i takav je u stvarnom životu. Pruža jako puno podrške u radu, oprezno propitkuje i sluša klijenta. Drugi psiholog je nestrpljiv, izravan, intenzivan, puno izaziva klijenta. Ne znači da nema empatije i ne daje podršku, kao što ne znači da onaj prvi ne traži i ne postiže promjenu.
Ne postoje objektivni psiholozi (koliko god mi imali iluziju da je to moguće)
Neizbježno je da psiholog donosi na sastanke s klijentima svoju osobnost. Iluzija je očekivati objektivnost kao dio zamišljene profesionalnosti. Profesionalnost znači svijest psihologa o tome kako on gleda na ljude, situacije i odnose s kojima radi. Dakle, prepoznavanje svoje subjektivnosti koja je neizbježna.
Tako može spriječiti da njegovi osobni stavovi štete terapijskom odnosu. Iz iskustva ti kažem da ne postoji objektivnost u slučaju kada je mlada cura pretučena u intimnom odnosu ili kada je dijete zlostavljano od vršnjaka. No, mora postojati razumijevanje svojih osjećaja od strane terapeuta, da bi bio koristan klijentu. Psiholozi nisu i ne bi trebali biti objektivni.
Ne odlaziš kod psihologa kao kod opće imenice, nego kod psihologa kao osobe?
Volio bih da dobiješ razumijevanje da budući da su svi zapravo različiti, ne možeš odlazak kod psihologa gledati kao odlazak kod istog stručnjaka. Zbog svega prije navedenoga, shvati da nešto između vas mora kliknuti. Možda ćeš osjetiti obostrano razumijevanje ili potencijal za to, možda ćeš osjetiti da dobivaš povjerenje i možeš ga dati, možda ćeš osjetiti da je osobi s druge strane stalo, da ima energiju (u nedostatku bolje riječi) koja ti paše.
Razumijevanje razlika između psihologa pomaže ti razumjeti da ne odlaziš kod psihologa, kao opće imenice. Odlaziš kod osobe. Ta osoba kao i ti ima svoje jake i slabe strane, svoj trenutak u životu, svoj život i sve to donosi sa sobom, kao i ti. U redu je upoznati nekoga s kime ćeš tražiti promjenu koju trebaš i odlučiti jeste li kompatibilni. Ako niste, možda nije problem niti u jednom od vas. Možda trebaš drugog partnera za traženje promjene.
Zašto ti nudim besplatni informativni sastanak da bi se upoznali prije početka suradnje?
Nedavno je starija kolegica podijelila izjavu još starijeg kolege koji više nije među nama. Rekao je da prije početka rada s klijentom moraš dobro razmisliti ako je to čovjek pred kojim se kao terapeut želiš ogoliti. I to neka ti bude jasno. Ja kao psiholog dajem veliki dio sebe na našim sastancima. Ako želiš, ti ćeš mene jako dobro upoznati, kao i ja tebe. Ne treba samo tebi biti ugodno u tom procesu. Ima nas dvoje.
Dakle, želim ne samo tebi omogućiti da mene upoznaš, nego želim i sebi dati priliku da provjerim što očekuješ od mene i što želiš dobiti za sebe. Ti ćeš vidjeti ako pričamo istim jezikom, osjetit ćeš tko sam ja i možemo li krenuti zajedno. Gdje ćemo stići, ionako nije posve predvidljivo. Vjerujem da je takvo upoznavanje fer i za tebe i za mene prije ulaska u odnos koji će nas oboje mijenjati.
Kakve ćeš sve razlike sresti kod psihologa
Uh, svakakve! Neki dan je netko napisao na LinkedInu da je psiholog izvadio električnu cigaretu. Rekla je da je odmah pozdravila i izašla. Ja sam kroz svoje edukacije dolazio kod raznih kolega, što na supervizije, što na obaveznu osobnu terapiju. Vadile su se i prave cigarete, bez pardona.
Događalo mi se da kolega kasni na dogovoreni termin po pola sata i uredno ga naplati. Čekao sam u hodniku kada je moj termin već počeo jer je unutra netko drugi. Onda me se u istom terminu prekidalo u pola rečenice da završimo na vrijeme jer kolegica nije ostavila ni minute vremena između sastanaka. Pitali su me o čemu smo zadnji puta pričali na što sam vratio protupitanje „Ne bi li ti to trebala znati“? Netko se više puta javio na telefon jer je preuređivao kuhinju pa su kući bili radnici.
Da, da, ništa od ovog nisam izmislio i siguran sam da i ti imaš neke slične priče za podijeliti.
Viđao sam kako se kolege online hvale koliko sastanak u danu odrade, a da između nemaju vremena niti otići na WC ili vratiti poziv djetetu i pitao sam se koja je svrha toga? Kako se netko tko se toliko ne brine za sebe može pobrinuti za klijenta?
…i kakve sve postoje kod klijenata?
Kad smo kod klijenata, neki su se zbog prijašnjih terapeuta ponizno ispričavali kad su između sastanaka nešto pitali porukom, a vezano je proces na kojem radimo. A ja u šoku ako smo dogovorili da je kontakt po potrebi u redu. Neki su sami gledali na sat bojeći se da ih ne prekinem u pola rečenice. To je valjda PTSP koji je došao od poštivanja autoriteta. Nešto ću ti kasnije napisati i o tome.
Neki su otkazivali sastanke nekoliko sati prije početka kao da je to normalno. Neki samo ne bi došli i ne bi javili. Zaborave ljudi. Neki su očekivali da ja stvorim promjenu ili da se on dogodi, a da oni ne moraju ništa nelagodno sami raditi (jasno ti je da to ne ide?). Neki dolaze pod pritiskom roditelja, neki pod pritiskom supružnika i ne žele biti tamo, neki se nadmudruju i imaju problem za svako rješenje, neki od početka pakiraju priču jer im je istina preteška. Većina je ipak iskreno u potrazi za promjenom i traži partnera za ples.
I zbog svih ovih razloga, niti klijent, niti psiholog, nisu opće imenice, već jako različite osobe koje su najuspješnije u terapiji kada pronađu kompatibilnost.
Treba li kod psihologa dolaziti kao kod autoriteta?
Ako to znači s povjerenjem u znanje, iskustvo, preporuke i angažman psihologa kod kojeg dolaziš, onda da. To povjerenje će nam pomoći.
No, ako to znači dolaziti sa zebnjom, očekujući čarobno rješenje koje će dati veliki mag, onda ne. Odgovornost za promjenu nije na psihologu, nego na tebi, klijentu. Ti si aktivni i najvažniji sudionik psihoterapijskog procesa.
U tom procesu, ti i psiholog ste partneri. Za mene, ravnopravni partneri. Smiješ reći da ti se nešto ne sviđa, tražiti objašnjenje, potvrdu, ma i literaturu ako želiš. Smije ti ne sviđati ili ne raditi neka tehnika. Isto to smije napraviti i psiholog. Smije te dovesti u nelagodu ako je to dobro za tebe, smije te zbuniti ako će to rezultirati novim znanjem. U redu je da zajednički tražite i istražujete putove kako ćete doći do promjene koju trebaš.
Zapamti, jednaki ste. I sve što radite je „u službi“ tvoje promjene. Važno je da je terapeut svjestan dinamike moći i utjecaja koju dobiva svojom ulogom. Važno je da bude svjestan da svojim promatranjima i pitanjima oblikuje smjer terapijskog procesa. Važno je da si ti kao klijent ravnopravan i aktivan u tom procesu jer je to proces koji se odvija za tebe kao klijenta i tvoju promjenu.
Traži estetiku procesa u psihoterapiji
Što je to estetika? Ha, teško je definirati i o tome bi mogli pričati zauvijek.
Vjerujem da je to trenutak razumijevanja kad znamo i osjećamo da smo se razumjeli. Onda to razumijevanje provjerimo i potvrdimo i ono nas vodi u promjenu. To može biti ugodan ured u kojem se osjećaš kao kod kuće u dnevnom boravku (ako ti to paše), ili kao na mjestu na kojem se možeš otvoriti, ljutiti, plakati (ako ti to paše). To može biti osjećaj da znaš da mi je stalo jer se borim s tobom i za tebe, a ja sam siguran da si kao klijent između sastanak pokazao da je tebi stalo. To je možda poruka kojom se pohvališ zadnjim uspjehom i kad meni uljepšaš dan pa dijelimo sreću.
Kad skupimo puno ovakvih trenutaka i još puno njima sličnih, vjerujem da dobijemo estetiku procesa. Ona ne znači da će biti lako i da ćemo postići nešto bez napora. Nikako! Ona znači razumijevanje, suosjećanje, ponekad guranje u nekom smjeru, nekad znači stajanje i zajedničko uzimanje daha. Može donijeti i neslaganje koje će se razriješiti tako da bolje razumijemo situaciju. No, čini se da negdje idemo. Idemo prema promjeni i kao da ima smisla.
Kako sve ovo mogu pojednostaviti?
Miješao sam pojmove psihologa i psihoterapeuta. Imamo tu i coacha u poslovnom kontekstu. Psiholog jesam, psihoterapeut ću uskoro postati (još jedan ispit), a coach me zovu kada radim coaching za firme i njihove zaposlenike.
Mislim da je nevažno kako ćemo nešto imenovati jer niti ti ne radiš s nekom stručnom etiketom kada radiš sa psihologom, niti ja radim s nekom teorijom. I ti kao klijent i ja kao psiholog radimo s čovjekom. Jedina teorija i etiketa je ona koju sami smislimo. Etiketa bi se trebali kloniti, a svoju posebnu teoriju razvijamo i mijenjamo iz sastanka u sastanak, ti i ja, između nas.
Moja jedina prilagodba je prema tebi kao klijentu. Klijent ima potrebe, ima poželjne ishode za taj sastanak i cijeli proces našeg rada i to je jedina vodilja.
Nemoj da te zbunjuju titule, pravci, teorije i čudni izrazi koje ne razumiješ. Stručnjak koji radi s tobom, a pritom ne mislim s tobom jer si ti alat, nego s tobom jer ste partneri, mora sve učiniti zdravorazumskim, svesti na one riječi i ponašanja koja su razumljiva. Morate pričati zajedničkim jezikom, razviti povjerenje i razumijevanje.
Za kraj…
U redu je tražiti psihologa za sebe. Nije svatko taj i to je u redu. Nije ni svaki klijent, “moj klijent“. Daj si vrijeme i prostor da nađeš pravu osobu za sebe, da zajedno pronađete osobu koja želiš biti.
