Moj nekadašnji klijent jednom mi je rekao da ga je literatura za samopomoć puno koštala u životu. Čitao je jako puno knjiga, uživao u njima i pratio razne preporuke koje se u knjigama nalaze, siguran da one nude rješenje za njegove probleme. No, kako mi je rekao, u svakoj knjizi je nalazio nove stvari koje bi mogao ili trebao raditi, nove ideje kako će dostići zadovoljstvo, mir i uspjeh u životu. Sve to je značilo novi pokušaj, novu metodu, novu evidenciju i novi neuspjeh.
Danas, neko vrijeme nakon što smo završili profesionalni dio našeg odnosa, ostali smo u dobrim odnosima i kad se vidimo ili čujemo, pričamo o istim temama životnog napretka, uspjeha, zadovoljstva životom. I tamo mi je ovih dana poslao e-mail s podužim člankom za kojega je rekao da je jedan od boljih na temu XY i da je na njega djelovao jako dobro, pa će možda i meni biti zanimljiv.
Ono što je meni tada palo na pamet, polazišna je točka ovog članka i promjene koju se i sam spremam napraviti. Preporučio sam mu da kada naiđe na takav članak, ili impresivnu knjigu, da si ih spremi i da ih onda nakon nekog vremena opet pročita. Opet isti članak i opet istu knjigu, napisao sam 10 puta, 20 puta. Da se tako podsjeti na ono što je bitno, da se to ureže u njegovu bit i da prestane traganje za „rješenjem“ u nekoj novoj literaturi. Jer da, on je, kao i ti, tragao za nekim konačnim rješenjem, koje će mu otkriti kako bi trebao najbolje funkcionirati, koristiti vrijeme, donijeti sljedeću odluku.
Spomenuo sam mu i da se više puta dogodilo, dok smo bili u odnosu terapeuta i klijenta, da mi je on sam preporučio neku knjigu, koju sam i ja pročitao i iz koje sam kasnije izvadio savjet za njega tijekom naših sastanaka. Pa iako je preporuka za knjigu došla od njega, činilo mu se kao da prvi puta čuje to što mu nudim kao savjet. U svom gutanju literature koja mu je zapravo davala privremena rješenja koja to nisu bila, on je tražio konačan odgovor, što god to bilo. Pritom nije obraćao pažnju na detalje koji su tu knjigu učinili vrijednom. Nije im se vraćao, nije ih ušio u svoj život da bi tu trajno ostali.
Neke knjige u svom životu pročitao sam više puta. I svaki puta sam u njima našao nešto što prije tu sigurno nije pisalo. Jer ih je tada čitao neki drugi ja, nekim drugim očima, u drugoj životnoj situaciji i tražeći neke druge odgovore za neke druge situacije. Budući da i ja volim probaviti puno teksta u malo vremena, tražeći učinkovitost i još više znanja, donio sam odluku da ću neke knjige koje su ostavile veći trag na mene, pročitati još jednom. Neke i po četvrti put. Savjetujem to i tebi. Vrati se knjigama, filmovima, predavanjima, ljudima koji su imali najveći utjecaj na tvoj život i druži se još malo s njima. Ako su ti dali nešto više, zašto bi tražio prvog sljedećeg koji ti ima nešto za reći, kada znaš gdje je znanje koje te se dojmilo?
Što god pročitaš, vidiš ili čuješ još jednom, vjerujem da će biti vrijednije od nečega što će imati efekt noviteta, ali će učiniti da se osjećaš neadekvatno na taj novi način. Još nešto za naučiti, za primijeniti! Uf! Možda ćeš ponovnim čitanjem poznatoga biti mirniji da to što imaš od ideja, hipoteza, znanja, razumijevanja sebe i svijeta oko sebe, zapravo jest dovoljno i da ne trebaš još nešto više.
Ionako tvoje znanje kako ćeš najbolje funkcionirati, biti zadovoljan i uspješan, nakon tvog silnog čitanja, nije u knjigama, nego i tebi.
