Definicija
Definicija (burnouta) sama po sebi nije važna. Bez nje okvirno razumijemo o čemu se radi kad kažemo burnout. Kako ću ti pružiti malo drugačiji kut gledanja na burnout, želim krenuti od definicije, jer mislim da može pomoći tebi koji se pitaš koliko si daleko od burnouta. U ovoj priči, najviše ti može pomoći uvid da burnout nije tvoj problem, već posljedica tvojih problema.
Na hrvatskom jeziku čitam da se radi o „sindromu izgaranja“. Dalje, sindrom u medicini znači skupinu simptoma (medicinskih znakova) koji se redovito pojavljuju zajedno i čine klinički sliku tipičnu za poremećaj ili bolest. Negdje ćemo pronaći da je burnout stanje ili oblik (psihičke, fizičke i emotivne) iscrpljenosti.
Znaš li da je prva faza burnouta zapravo fantastičan osjećaj?
Ovo pažljivo pročitaj. Možda se odnosi baš na tebe koji se ne prepoznaje u tipičnim simptomima burnota. Burnout često započinje iznimno funkcionalnom fazom koja izgleda dojmljivo! U toj fazi postoji osjećaj da odmor nije potreban. Angažman je vrlo visok, a bez adekvatnog oporavka. Postoji kombinacija visokih zahtjeva i visokog osobnog ulaganja. Ne samo da ne osjećaš manjak energije, nego je često imaš previše i trošiš je bez granica. Zato je početak teško prepoznati.
Biološki, ta faza često uključuje povećanu dopaminsku aktivaciju zbog usmjerenosti na postignuće i percepciju nagrade koja s njim dolazi. Smanjena je sposobnost prepoznavanja i točnog tumačenja unutarnjih tjelesnih signala. Smanjuje se osjetljivost na signale umora, ignorira glad, napetost, potreba za odmorom, kognitivno se nameće volja tijelu („mogu još malo“).
Prije nego prepoznaš burnout, vrlo je moguće da ćeš osjećati povećanu motivaciju, imati subjektivni osjećaj da možeš još, potrebu za dokazivanjem. Vjerojatno ćeš se identificirati s ulogom (na poslu) i idealizirati neke segmente posla, što će dovesti do povećanja, tvog ulaganja u posao. Često tu vidim nikad provjerene ideje da će se „bez mene sve raspasti“ ili osjećaj da se mora svašta napraviti da bi sustav i drugi ljudi mogli funkcionirati.
Ako misliš da ćeš se sa simptomima lako nositi, razmisli opet…
Neću navoditi sve simptome burnouta, jer to ćeš pretražiti i bez mene. Okvirno znaš da se radi o kroničnom umoru, iritabilnosti, često problemima sa spavanjem, promjenama u apetitu, bezvoljnosti… Vjerujem da nisi prvi niti zadnji kad sve te znakove protumačiš kao nešto prolazno i čime se možeš nositi.
Ono što možda ne znaš i što te zatekne kada se nađeš u burnoutu, jest da dođe trenutak kada te ljudi i situacije koji do jučer bili poželjni, počnu smetati. Ono što si rado radio, više ti ne donosi zadovoljstvo i nemaš uopće pojma što želiš, osim biti sam. Svaki podražaj je smetnja, svako društvo je previše, svaka prilika je prijetnja. „Ja nikad nisam bio takav“ je nešto što tipično čujem.
Također, možda nisi spreman na depresonalizaciju. Opisat ću ti taj termin također kao doživljaj da si odvojen od sebe, kao da se gledaš izvana. Klijenti mi često znaju reći da kao da ništa ne osjećaju, odnosno emocije su im prigušene. Ovo stanje je ljudima uglavnom novost i doima se kao da nešto nije u redu, a ne možeš ništa napraviti da to sada promijeniš. Ideš se odmoriti da bi se probudio umoran, ili se probudiš usred noći i ne možeš spavati, ne trenira ti se, ne jede ti se, nemaš zadovoljstvo u ničemu. Na to ni najtvrdoglaviji i najuporniji nisu spremni.
Što ako ti kažem da je burnout također samo simptom, a da tebe muči nešto drugo
Tek dolazim do srži onoga što ti želim reći. Jednostavno, burnout je zapravo simptom koji ukazuje na postojanje drugih problema koji su uzrokovali burnout. Može to na kraju priče biti skup simptoma koji će zajednica prepoznati kad si ti već duboko u problemu. Ne samo da će drugi to prepoznati, nego tek kad postaneš disfunkcionalan po društvenim i osobnim mjerilima, spreman si vidjeti i priznati da imaš problem.
U terapiji ćemo uglavnom pogriješiti kada se bavimo liječenjem simptoma. Recimo, ako si prehlađen pa zbog toga kišeš, što je jedan od simptoma, nećeš se baviti rješavanjem kihanja. Podržavamo i olakšavamo tijelu da riješi virus koji je uzrokovao prehladu pa tako i taj simptom. U psihoterapiji ne uklanjamo samo simptom nego jačamo kapacitet sustava (tijelo, um, osobu) da promijeni obrazac koji je doveo do problema.
Kod liječenja prehlade, možda pojednostavljujem, ali uzrok je jasan. Virus. Kod psiholoških problema, uzrok na prvu može biti nejasan. Zbog toga su intervencije često usmjerene na simptome. Otvaranje bolovanja (tko može), lijekovi za spavanje (tko želi), promjena prehrane (a bez apetita), smanjivanje alkohola i drugih štetnih navika (česti potez). No, time smo smanjili simptome, ponekad prizvali neželjene nuspojave (kod korištenja lijekova), a nismo riješili problem.
Koji su mogući problemi stvarni uzrok burnouta?
U ovom članku sam se obratio mojim klijenticama čije su priče dovoljno slične da stanu u jedan tekst. Žene lakše traže pomoć od muškaraca. Zato je članak na prethodnom linku puno više čitan od ovog članka moji govori o mentalnom zdravlju muškaraca i onome što njih obilježava u odrasloj dobi. Dalje ću se specifično posvetiti burnoutu, iako ćeš u dvama člancima naići na preklapanja.
Znati reći „ne“ ili postavljanje granica
Uh, kako je to teško. Ne želim nekoga (nikoga?) razočarati. Ne želim da ljudi misle da ne mogu. Ne želim da zbog mene netko pati. Kako puno „ne“ na jednom mjestu, a niti jedno usmjereno sebi u korist. Nemogućnost da se kaže ne je sinonim za nemogućnost postavljanja granica. Dakle, sve što je drugima važno ima prednost u odnosu na ono što je tebi važno. Koliko jedna osoba može ugoditi drugima i ispuniti očekivanja drugih, prije nego što žrtvuje sebe?
Klijent koji ima ovaj problem, obično se javlja na telefon vezano za posao u bilo koje doba dana. Time daje dozvolu da ga se zove u bilo koje doba dana. I bilo kojim danom. Vikendom također. Kad netko kaže da je hitno, ne preispituje razloge, ne nameće svoju logiku, nego žuri ispuniti zahtjeve druge osobe. Nikad neće reći, „razumijem da je to hitno, no onda ne mogu stići napraviti drugi zadatak“. Ostat će prekovremeno ili raditi od kuće i ako ga nitko ne traži. Jednostavno, ne može reći ne čak i kad nema eksplicitnog zahtjeva.
To ne staje na poslu. Kad ide u posjet obitelji, mora posjetiti sve stričeve i tetke da se netko ne naljuti, jer ako netko kaže bio si tamo, a nisi došao do mene, znači da je nekoga razočarao, a to on ne radi. Iako nema volje ni snage, odlazi na rođendane marginalnih prijatelja samo jer su ga zvali. U protivnom, osjeća krivnju jer bi netko mogao zamjeriti.
Kad se ovaj klijent pojavi sa svim simptomima burnouta, što misliš na čemu ćemo raditi? Na tehnikama kako se uspavati ili na tome da ga osnažimo da kaže „ne“?
Osjećaj manje vrijednosti izražen kao perfekcionizam
Ista je priča. Svi simptomi burnouta. Prilikom upoznavanja, ja se pitam „čega je burnout simptom“. Što se krije iza burnouta, koja je podloga? Klijentica je cijelo školovanje imala sve petice, završila glazbenu školu (klavir danas ne može vidjeti), bavila se sportom i sada završava medicinski fakultet. Pritisak od kuće je nevjerojatan. Svaki njezin potez se secira i dovodi u pitanje.
Njezina strategija suočavanja je uvijek bila šutjeti i uložiti dodatan trud da bi opravdala očekivanja. I dobro joj ide. Odlikašica, fakultet završava u roku, uzornog ponašanja. Problem je što još uvijek misli da je nedovoljna. Jer njezinoj obitelji ništa i nikad nije dovoljno. Svaku uspjeh je malo o kratkotrajno olakšanje, krpanje rupe. Ništa nije dugotrajna pobjeda. Zato sve što radi ne vrednuje, ne osjeća da je u ničemu dovoljno dobra.
Postavljam isto pitanje, hoćemo li raditi na strategijama učenja, ili na ovom osjećaju koji je temelj za iscrpljivanje učenjem i konstantan strah od procjene drugih. Počelo je s obitelji, ali sada su problem i profesori i prijatelji. Ako promijenimo sliku o sebi, iscrpljivanje koje dovodi do burnouta, neće više biti problem.
Drugačiji način gledanja burnota
Ovo je par primjera koji ti mogu dati drugačiji pogled na tvoje trenutno stanje. Da, svi znamo da trebaš usporiti, naći vrijeme za sebe, trenirati, bolje se hraniti, manje biti na telefonu, odbiti još jedan zadatak na poslu, povećati cijenu svog rada da manje radiš… štogod! Pitanje je koji te strah sprječava da to napraviš? Što se stvarni uzrok ponašanja koja se na kraju spoje u burnout sindrom i tek tada bivaju prepoznata od društva?
Možemo prikriti burnout kroz kraće bolovanje, odlazak u teretanu, par bočica za smirenje od psihijatra i zamjenu burgera brokulom. To će te odvesti na malo bolje mjesto. Neko vrijeme. Dok isti obrazac koji je stvari uzrok burnouta ne bude jači od tvojih kratkotrajnih mjera pa opet dođe do sumnje u sebe, u odnose s važnim ljudima, u život općenito. Jedini način da to zaista adresiraš, je da se suočiš s onime što je u korijen problema.
Sram povezan s burnoutom
Burnout nosi sa sobom stigmu. Nije izdržao, pukao je, nije uspio, nije dovoljno čvrst. Zato je ljude strah bilo što reći suradnicima, posebno nadređenima.
Znaš li što se tipično dogodi kad to kažeš. Ljudi imaju razumijevanja jer se i njima slično događa. Samo što i oni šute zbog istog osjećaja srama i nedovoljnosti. Priznati da imaš problem stvarni je izraz snage jer je to prvi korak u rješavanju problema. Onaj koji problem ignorira, zapravo ga hrani i potiče njegov rast. To što si okrenuo glavu u drugu stranu, ne znači da je bilo što nestalo. Štoviše. Udarit će još jače!
Simptomi burnouta su, ako ćemo pričati jezikom „postignuća“, već pokazatelj da si se uspio gurnuti toliko daleko u nelagodu da ti se život raspada. Čestitam! Za to nećeš dobiti medalju. Nagrada slijedi kad sebi i drugima priznaš da više tako ne možeš i kada nađeš način kojim ćeš moći.
Ako je život maraton, burnout je trenutak kad shvatiš da trčiš prebrzim tempom da ga završiš. A tek si na pola. Još je preko 20 kilometara pred tobom. Najbolji rezultat ćeš ostvariti kad nađeš najbrži tempo kojim ćeš završiti maraton. Jer ako rano odustaneš, bit će ti žao. U životnoj utrci nema druge prilike.
Burnout je poziv u pomoć
Skup simptoma koji ćemo u konačnici nazvati burnoutom nije se pojavio odjednom. Mjesecima, možda i godinama primjećuješ male tragove. Najprije onu fantastičnu energiju kad je bila prilika na poslu pa si zapeo malo više .Pa puno više. Ali ti to nije bio problem. Onda je krenulo nešto što je još bilo prihvatljivo. Povremeni problemi sa spavanjem, ili sa želucem, porast kilaže, malo više alkohola, malo kraći fitilj, malo manje interesa za hobije. Ništa strašno. Primijetio si, ali ništa strašno.
To su bili prvi signali kojima je tijelo ili um komunicirao s tobom u želji da ti kaže da nešto ne valja, da nešto trebaš mijenjati. Kako je kod nas slavljen onaj koji može više podnijeti, ti si htio biti najbolji u tome. Ignoriranje znakova potaknulo je tijelo da ti pošalje još znakova. Došli smo do burnouta i znakova koje ne možeš ignorirati i na koje nisi bio spreman.
Što sada?
Shvati da si do sada bio preslab suočiti se sa svojim strahovima koji su uzrok skupu simptoma koji zovemo burnout. Možda si sada došao pred zid i vrijeme je da budeš jak i suočiš se s njima. Shvati da traženje pomoći vodi k tome da budeš bolji za sebe i drage ljude oko tebe.
To je potez jake osobe koja se spremna suočiti s onime što je stvarno muči.
