Sjećaš li se osobe koja je najviše utjecala na tvoj život? Mentora čiji si savjet cijenio, makar se nisi uvijek slagao? Najboljeg profesora iz škole ili s faksa? Najboljeg trenera? Člana obitelji? Razmisli tko je osoba u tvom životu koja je imala trajan pozitivan utjecaj na tvoj život i kako je to napravila?
Moje sjećanje na jednu takvu osobu neka bude uvod u ovu priču. U ranoj tinejdžerskoj dobi dobili smo nogometnog trenera koji je nevjerojatno utjecao na naše živote. Osim što je po prvi puta netko s nogometnog aspekta dao smisla našim treninzima, kupio nas je širinom svog znanja. U vremenu kada smo se formirali kao mladići, propitkivao je naše stavove, provocirao nas i poticao na propitkivanje onoga što smo mislili da znamo. Citirao je starogrčke filozofe, tražio od nas kritičnost i samokritičnost. Iz mog današnjeg kuta gledanja, svakom od nas je pristupao drugačije. Prema nekome je bio stroži, prema nekome popustljiviji, nekoga je izazivao nepravdom da bi taj prilagodio, netko drugi je imao neki drugi okidač kojeg je koristio.
I onda je krajem tinejdžerske dobi, zbog nekih problema u svom kućanstvu, rekao da mora ići. Nikad više nisam imao takvog učitelja. Nedugo potom u selu su neki koji mu nisu do gležnja počeli posprdno pričati da je „otišao u Jehovine svjedoke“. Dugo sam odbijao u to vjerovati, ali stvarnost je bila neumoljiva. Ponekad bi ga prilikom povratka iz škole ili s faksa sreo u autobusu i sretan sam krenuo u razgovor, nadajući se da nam se nekako životi ispreplesti. No, svaki razgovor o sportu, o nekim sjećanjima na zajedničko vrijeme, na ideje o budućnosti, vodio je do citiranja Knjige u kojoj sve piše. I svako pitanje je imalo isti odgovor, svaki poziv na osjećaje koje sam imao prema njegovom utjecaju na moj i život prijatelja išao je u smjeru kako je to nevažno jer postoji nešto više. Pitao sam ako sve o čemu pričamo mora završiti na istom mjestu i jasno sam čuo da je to jedina istina i kako može završiti nego tako?
Ne znam točno niti imam volje pretraživanjem doći do osnovnih informacija o nauku Jehovinih svjedoka. Za mene svatko ima pravo na svoj duhovni izričaj, dok time ne radi štetu drugima. Ja svoju duhovnost ne izražavam kroz konvencionalne religije i tema ovog teksta vodi nas u drugom smjeru – smjeru promjene koji se dogodio kod tog čovjeka. Vodio nas od ideje da je taj čovjek cijelu generaciju djece dojmio, vodio kroz (sportski) život, sudjelovao u našem odgoju kroz širinu svog znanja. Poticao nas je da čitamo knjige, da pišemo (recimo, meni je na tvrdnju da je bio nepravedan rekao da napišem rad o tome što je pravda), da raspravljamo.
Kroz godine koje je proveo s nama, naš odnos nije ograničavala njegova različitost, nego naša, različitost cijele grupe. Bio je otvoren dopustiti nam da budemo onoliko različiti koliko smo mi bili i on je učio od nas i s nama, te je koristio sve što smo mi mogli napraviti da bi rasli kao pojedinci i grupa. I onda, u jednom trenutku, sveo je svu svoju različitost na jedan nauk i do današnjeg dana nije izašao iz tog okvira. Više nikad nisam imao razgovor s njime koji me potaknuo na razvoj, više nije bilo mjesta za naše različitosti koje će se nadopunjavati, iz kojih ćemo rasti. Ako se nisam mogao uklopiti u teoriju, nije mi imaš što reći jer je postojala samo jedna istina.
Danas ili poznajem, ili sam u kontaktu ili na neki način pratim puno ljudi različitih struka koji pružaju razne usluge nekim klijentima poput mene. Neki od tih ljudi su poput mog trenera s početka priče, a neki su poput tog istog trenera s kraja priče. I neki od njih su fantastični treneri i učitelji kao što je on bio nekada davno, a neki od njih su poput njega sada. I dalje ima sve odgovore, ali je svaki odgovor zapravo isti.
Usluga koju ćeš pružiti ili dobiti može biti formirana prema potrebama klijenta, jer je tvoje znanje dovoljno široko da se možeš prilagoditi i u krajnjoj liniji učiti zajedno sa svojim klijentom. Međusobno ćete se izazvati pitanjima, dovesti u prostor u kojem morati usvojiti nova znanja koja još nemate, biti kreativni u zadacima kojima ćete to postići. Širina ili različitost onoga tko pruža uslugu neće biti ograničavajući faktor u vašem odnosu. Možete zajedno rasti izvan tog okvira.
S druge strane, usluga koju pružaš ili plaćaš može biti svedena na okvire tvog psihologa, trenera, ili kako se već zove osoba koja te vodi. To znači da ta osoba ima određeno znanje koje će objasniti poštapalicama kao što su „to mi se pokazalo najboljim“ ili „to se tako radi“. Ako se tebi ne sviđa raditi baš tako, ili osjećaš da za tebe postoji nešto drugo, onda nešto sigurno nije u redu s tobom jer to tako mora biti. Istina je da taj netko s kime pričaš zbog vlastite nesigurnosti, može raditi samo u tom uskom okviru jer ne zna ništa drugačije. Njegov odgovor na sve probleme je vrlo sličan. A ako nema napretka, onda to isto moraš raditi predanije, još malo vremena, na samo malo drugačiji način pa ako još ne funkcionira, onda nešto ne radiš dovoljno dobro.
Pozvao bih te da budeš oprezan kada daješ povjerenje ljudima koji imaju isto rješenje za sve probleme. To rješenje je ono koje je njima pomoglo i imaju uvjerljivo svjedočanstvo kako su i oni nekad bili ovakvi ili onakvi, ali gledaj, ako im dopustiš da ti pokažu kako i ti možeš uspjeti. Postoji mogućnost da ćeš se uklopiti u nišu koju nude i da će te to zaista odvesti naprijed. No, ta je niša tako uska i isključiva da postoji mogućnost da ćeš se osjećati loše jer ti nije pomoglo nešto što očito funkcionira. Samo kad ti ne bi bio toliko … (dodaj sam)!
Za mene je očito da ćeš najbolji psiholog ili trener ili učitelj biti ako imaš sposobnost fleksibilnog djelovanja. Ako svoje znanje možeš prilagoditi potrebama klijenta, makar one u tom trenutku išle izvan uobičajenog načina rada. Bit ćeš najbolji ako možeš pratiti sadržaj koji klijent nudi i dati mu potpuno prilagođenu uslugu koja će iskoristiti njegove jake strane, a sakriti nedostatke
Važno je da, recimo kao psiholog, imaš širinu koju si dobio čitanjem filozofije, čitanjem o religijama, različitim kulturama, da pratiš znanstvene novosti i novosti sa margina struke, popularnu znanost, nešto što govori koji će smjer, recimo psihologija, imati u budućnosti. Tako nećeš pretjerano reagirati na „trendove“ koji će zapravo biti recikliranje neke stare mudrosti na koju smo zaboravili. Razumjet ćeš da nešto što zapadna kultura smatra novim, negdje drugdje se prakticira tisućama godina. Pa ako zaviriš u literaturu koja se tiče neke stare istočnjačke religije, možeš dobiti uvid u taj „novi“ trend.
Vrati se na pitanje s početka i na osobu (ili jednu od osoba) koja je imala najveći utjecaj na tvoj život. Je li ta osoba imala uvijek isti savjet? Je li ponavljala uvijek istu priču, na isti način, neovisno o trenutku u kojem ste se nalazili? Ili je umjesto jedne metode imala širinu znanja, razne priče koje su odgovarale trenutku i koje su pokazivale svoju vrijednost baš zbog usklađenosti s trenutkom?
Iako su tvoji problemi i rješenja vrlo slični milijunima ljudi, oni su ipak malo različiti od milijuna sličnih ljudi. Tvoja životna situacija, tvoje nasljeđe, tvoja genetika, tvoje odrastanje, društvo u kojem živiš, ljudi s kojima živiš, posao koji radiš, potrebe koje imaš, sve je malo različito. Kada to zbrojiš, imaš posve osobitu i različitu potrebu od bilo koga drugoga. Kako onda tvoja pitanja mogu biti odgovorena istim odgovorom?
Ne vjeruj ljudima koji imaju uvijek isto rješenje za sve probleme. Traži stručnjake koji mogu znanje uklopiti u tvoje potrebe.
