Više mojih klijentica, žena u 30-im i 40-im godinama života, ispričale su mi neku varijantu priče da su cijeli život pokušavale biti dobre curice.
Što to znači?
Da su od djetinjstva pa nadalje, pokušavale zadovoljiti očekivanja koja su od njih imali roditelji, obitelj, treneri, učitelji, partneri. Isto rade i danas. U isto vrijeme su malo, ako uopće, stavljale na prvo mjesto i uopće razumijevale svoje želje i potrebe.
Kako nastaje ideja dobre curice?
Gotovo uvijek, ishodište je u primarnoj obitelji. Obrazac koji često primjećujem uključuje zahtjevne roditelje ili roditelja kojima nikad ništa nije dovoljno dobro. Dobro je, ali…
Nakon što u školi dobiješ četvorku nije dovoljno dobro jer postoji petica. Kada dobiješ peticu, ali nije sve bilo točno, znači da si mogla više. Ako je sve točno, problem je što ne sudjeluješ dovoljno u izvannastavnim aktivnostima. Ako je raspored pun i toga, onda je problem što previše učiš. To ionako nije tako teško.
Nemoj uspoređivati svoje dijete s drugima ili sa sobom
Jako često su dobre curice uspoređivane s drugima. Super si, ali vidi Ona je sve to napravila i još ide u glazbenu školu. Ili zna još jedan strani jezik. Još gore je ako je usporedba s bratom ili sestrom koji su u nečemu uspješniji. Onda predmet usporedbe dijeli istu kuću i uvijek je tu da te podsjeti da možeš još nešto napraviti da budeš dobra curica.
Postignuće na raznim poljima, uzorno ponašanje onako kako ga definiraju roditelji i još pokoji zahtjev, uvjet su za odobravanje i dobivanje pažnje. Ne nužno ljubavi, ali barem nešto pažnje. Budući da je za svako dijete pažnja neizmjerno važna, dobra curica će napraviti sve da zadovolji nametnute standarde. Pažnja i ljubav jesu njezine želje i potrebe jer je samo dijete.
Na to se vrlo lako može nasloniti zahtjevna učiteljica, trener, ili neka druga važna osoba. Djevojčicu koja već želi biti dobra curica, jer misli da je to jedini način da drugi budu zadovoljni i da je to važnije od onoga što ona želi, lako je opteretiti dodatnim zahtjevima. Ona će biti najbolja suigračica, poslušna u školi, napravit će sve da bi dobila pohvalu i konačno bila dovoljno dobra.
Ništa nije dovoljno ako se ne voliš kakva jesi
Ono što ne razumije kao mala cura i borit će se da bi razumjela u odrasloj dobi je da ništa neće biti dovoljno dobro za neke ljude oko nje. Ništa neće biti dovoljno dobro dok ne dobije dozvolu od sebe da je dovoljno dobra.
Neće biti čudno ako se razvije u perfekcionista koji će trošiti previše vremena na nevažne stvari jer će u svemu htjeti biti jako dobra. Ipak je ona dobra curica. I ne može dozvoliti da netko ima razloga kritizirati je. Mora se pobrinuti da je sve savršeno, jer to je najbolji način koji zna. No, čak i tada neće dobiti priznanje koje čeka cijeli život.
Što će se događati kada odraste?
Vjerojatno će biti uspješna na poslu. Ima razvijene radne navike, visoke standarde za sebe i neće dopustiti da netko vidi da nije dovoljno dobra. U isto vrijeme sama će misliti da nije dovoljno dobra. Mislit će da je samo pitanje vremena kad je otkriti. Neće se zauzimati za sebe u strahu od reakcije drugih. To dobre curice ne rade.
U vezi će biti jako sretna ako naiđe na dobrog čovjeka jer će netko drugačiji rado iskoristiti njezin nedostatak samopouzdanja. Ona ne vidi koliko vrijedi i to je za nju opasno, ali ne zna drugačije. Iznimno će se brinuti za svoju djecu. Možda i previše. Neće htjeti da imaju iste probleme kao i ona. Kuća će biti uredna. Drugi će misliti da ima stotinu ruku, ali ona će misliti da nikad ne uspijeva sve napraviti.
Svuda će ostavljati dojam žene uspješne na svim poljima. Uspješna na poslu i u obitelji, osoba na koju prijatelji mogu računati. No, odrast će nezadovoljna sobom jer nikad nije dobila potvrdu da vrijedi. Trudit će se zadovoljiti imaginarni kriterij koji je postavio netko u njezinom djetinjstvu, čiju potvrdu još traži.
Tko je osoba od koje očekuje potvrdu?
Originalno je to vjerojatno jedan od roditelja ili oba roditelja. Zahtjevan otac ili majka. Možda pasivna majka i dominantan otac. Možda pasivan otac i majka control freak. Možda baka i djed koji žive u istoj kući i kojima se ne mogu oduprijeti niti roditelji, niti ona.
Kasnije će to biti svatko tko osjeti njezinu slabost i vidi da joj kao kolega može uvaliti i svoj dio posla. Ili da kao prijateljica može uvijek na nju računati, ali je ne mora osobito dobro tretirati. Ona ionako ima potrebu svidjeti se i biti dobra curica pa neće reagirati na nešto što bi trebala.
Čega se ona uopće boji?
Da će je netko ili svi ostaviti. Da nije dovoljno dobra. Nedovoljno dobra za čovjeka s kojim je, za posao koji radi, za ljude s kojima radi, za prijatelje koje ima. Vjeruje da je pitanje vremena kad će oni to shvatiti. Ostat će sama jer to i zaslužuje. Odbacit će je. Shvatit će da nije dovoljno dobra.
Kako ona tako iskrivljeno vidi realnost?
Pa realnost nije nešto objektivno što postoji oko nas. Realnost sami stvaramo za sebe i nastaje u našoj glavi. Svatko od nas na neki način i u nekoj mjeri „iskrivi“ ono što za sebe doživljavamo realnim i stvarnim. Tako će ona željeti biti dobra curica, a nikad neće dobiti potvrdu da je u tome uspjela. Neće dovesti u pitanje tu svoju težnju, niti druge ljude kao kriterij koji će reći je li uspjela. Dovest će u pitanje sve što ona radi, misli i osjeća. Jer, vjerojatno je u krivu.
Kako ćemo prepoznati neostvarenu dobru curicu?
Osjećat će se krivom vrlo lako. Osjećaj krivnje pratit će je u situacijama koje bi nekom drugom izazvale bijes prema nepravdi. No, kad joj je očito nanesena nepravda, ona će se osjećati krivom. Neće prihvatiti da je žrtva. Odbit će svaku pomisao na to. Ona nema pravo biti žrtva i žaliti se. Teško će se zauzimati za sebe. Teško će postavljati granice.
Jasno je da će takvu osobu lako iskoristiti razni manipulatori, emocionalni ucjenjivači stručni u nabijanju krivnje. Iskoristiti će je i oni koji će se rado sakriti iza tuđeg rada, da bi sakrili svoj nerad. Oni koji će okriviti drugog samo da zaštite sebe.
Neki će joj biti najbolji prijatelji jer će razumjeti koliko je vrijedno imati nekoga takvog kraj sebe. Govorit će joj koliko je vrijedna, pametna, kreativna, sposobna, ali ona će to teško primijetiti. Ona će misliti da joj podilaze jer su joj prijatelji. Da stvarno znaju kakva je, ne bi tako mislili.
Imat će i dobrih dana kad će se sve ovo činiti malo izvrnuto i kada će misliti da može preokrenuti svoj život. Ali na prvu naznaku problema, vratit će se svi demoni i sva strah i vratit će se u svoj poznati obrazac. Radi puno, traži malo i nadaj se da te život neće kazniti.
Koja je pouka?
Prvo, ako ovo čitaš kao odrasla dobra curica koja se prepoznaje, potraži pomoć jer vrijediš više. Potom, ovo sam pisao uglavnom za majke i očeve nekih novih potencijalnih dobrih curica. Jedan sam od vas. Prepoznajte probleme koji nastaju kada provedeš život zadovoljavanjem očekivanja drugih. Bez pitanja i uvida u ono što ti trebaš.
Jednom, možda je imala 9-10 godina, moja starija kćer je otišla na spavanje. Drugi dan je bila škola i zamolili smo je da ne čita knjigu u krevetu i ne ostane dugo budna, što je zadnjih dana previše radila. Predala je knjige koje čita, kao dokaz da to neće učiniti. Nešto iza 11 sati navečer, izletjela je iz sobe, uzbuđeno i slavodobitno uzviknula „Gotova je još jedna knjiga“.
Kaže mi supruga u nevjerici „I što da joj sad čovjek kaže“? „Bravo?“ – rekao sam.
Kao otac dvije curice, poučen iskustvom neostvarenih dobrih curica koje sam upoznao kao psiholog, mogu ti reći da ću od svojih curica tražiti puno. Ali nikad ih neću tražiti da budu dobre curice.
