Dogodi li ti se nekad da osjećaš da će se neka situacija zakomplicirati i da neće dobro završiti? Kroz glavu ti prođu scenariji koje ne želiš pa iako se potrudiš da se to ne dogodi, završi baš kako si predviđala. Nakon što pročitaš sljedeći tekst, vrlo je moguće da ćeš zaključiti da se upravo zato jer si očekivala da će se nešto dogoditi, dogodilo to što si očekivala.
Recimo da ideš na koncert s prijateljicom. Ona zna zakasniti i nema dobar osjećaj vremena. Brineš se zbog toga i predviđaš da bi mogla kasniti. Imat ćete problema s parkingom, morat ćete dugo hodati, nećete imati vremena za piće prije koncerta i sve će biti užurbano.
Da bi to prevenirala, pošalješ joj poruku da se spremi na vrijeme pa je još jednom nazoveš da provjeriš kako joj ide spremanje, jer te ona kupi usput. Imaš najbolju namjeru da ne potvrdiš svoje očekivanje, ali tvoje požurivanje je na nju stavilo pritisak pa je nešto zaboravila i morala se vraćati s pola puta natrag kući. Na kraju kasni i obje ste nervozne. Događa se upravo ono što si predvidjela. Tvoja namjera je bila najbolja, no kako je tvoje ponašanje djelovalo na situaciju?
Što je samoispunjavajuće proročanstvo?
Samoispunjavajuće proročanstvo je termin koji se odnosi na ideju da očekivanja nekog ponašanja druge osobe ili grupe ljudi, mogu učiniti da javi upravo to ponašanje koje se očekuje.
Na osobnoj razini, kada netko ima očekivanje o tome kakva je druga osoba, to očekivanje utječe na ponašanje prema toj osobi, što izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima. Tako se čini da su se prvotna očekivanja pokazala istinitima, odnosno da se naše „proročanstvo“ ispunilo.
Sam termin datira iz 1948. godine i njegov autor je sociolog Robert Merton. Termin samoispunjavajuće proročanstvo je iskoristio da opiše pogrešnu definiciju situacije koja potiče ponašanje koje čini da se početna pogrešna definicija obistini. Dakle, ono što je je bila (netočna) hipoteza, postaje stvarnost.
Placebo efekt
Vjerujem da si čula za placebo efekt. To je utjecaj lijeka na čovjeka koji postoji samo zbog vjerovanja da će doći do poboljšanja. Svaki lijek osim aktivnog djelovanja zbog svog sadržaja, može imati i placebo efekt. Ljudi koji dobivaju lijek i uvjereni su u njegovu djelotvornost osjećaju korist lijeka čak i ako im je dano sredstvo koje nema nikakvog učinka na tijelo.
Obično se u istraživanjima nekog lijeka ispitanici podijele u dvije ili tri grupe. Jedna grupa dobije stvaran lijek. Druga grupa dobije placebo – tvar bez djelovanja koja je vizualno poput lijeka (npr. kapsula), ali nema učinka na organizam. Treća grupa može biti ona koja neće dobiti nikakav lijek i ima ulogu kontrolne grupe.
Pokazuje se da je utjecaj placeba – tvari koja nema fizički utjecaj na tijelo, zapravo stvaran. Vjerovanje u mogućnost da će lijek pomoći uzrokovalo je kod nekih ljudi ispunjenje tog proročanstva i oni su osjetili djelovanje lijeka.
Naša očekivanja mogu mijenjati ponašanja drugih ili nas samih
Svi smo imali razrednog klauna, a neki su možda i bili ta osoba. Znaš onaj koji je uvijek rekao nešto što su svi mislili, ali su se bojali reći pa je dobio po glavi? Onaj od kojeg se očekivalo da će ga učiteljica ukoriti jer je napravio neku glupost. Možda je krenulo nevino s jednom-dvije fore, ali onda smo očekivali da razredni klaun izvede svoju točku. Pod utjecajem očekivanja drugih, on je zaista češće radio očekivano, možda i nesvjesno jer je tako dobivao pažnju i zadržavao neki status. Tvoje očekivanje mijenjalo je ponašanje druge osobe.
Iz njegove perspektive, on očekuje od sebe da i dalje bude važan po nečemu i ako to ne može biti na neki drugi način, najlakše mu je nastaviti biti klaun. Stoga će i njegova očekivanja oblikovati njegovo vlastito ponašanje pa će on nastaviti biti klaun. Vrlo je moguće da će odlaskom na fakultet imati potpuno drugačiji status i da će ga kolege tamo poznavati kao drugu osobu. Niti njegova niti njegova očekivanja neće biti ista pa će se i njegovo ponašanje promijeniti.
Samoispunjavajuće proročanstvo ne pokazuje moć misli na trivijalan način
Molim te da napravimo ogradu od nečega što je počelo s knjigom Napoleona Hilla „Think and grow rich“, a početkom 2000-tih se populariziralo knjigom „Tajna“. Ne možeš mislima materijalizirati stvari. Ne možeš željeti bogatstvo pa će se ono pojaviti. Ne možeš samo nešto očekivati pa će se to dogoditi. Moraš prilagoditi svoje ponašanje i to je upravo ono što se događa kod samoispunjavajućeg proročanstva
Samoispunjavajuće proročanstvo je vrlo opipljiv set očekivanja koji mijenja naše ponašanje i naš način razmišljanja. Budući da mi ne živimo u vakuumu, nego u okruženju drugih ljudi, naša očekivanja izražena kao drugačije razmišljanje i ponašanje djeluju na druge ljude. Društvena očekivanja djeluju na cijela društva, čak i nacije. Stvar je prilično opipljiva.
Znaš li tko je pametni Hans?
Pametni Hans je bio konj, nigdje drugdje nego u Njemačkoj, jer tamo su i konji pametni, disciplinirani, po špagi. Hansa je njegov vlasnik početkom prošlog 20. stoljeća pokazivao začuđenoj publici jer je Hans znao računati, a mogao je i spelovati te riješiti sve probleme čije bi rješenje mogao signalizirati udarcima kopita.
Recimo, Hans bi dobio matematički zadatak i udarcima kopita bi pred zadivljenom publikom „otkucao“ točan odgovor. Hansov vlasnik je dopuštao drugim ljudima da Hansu postavljaju pitanja, da bi se isključila mogućnost tajnih signala koji bi možda mogli biti razlog Hansove pameti.
Ako ti kažem da je Hans uvijek znao odgovore, ali samo pod dva uvjeta: ako su odgovore znali ljudi koji su ga gledali i ako ih je on mogao gledati, bi li znala u čemu je bila stvar?
Pazi ovo. Čim bi Hansu bilo postavljeno pitanje, ljudi oko njega su se blago nagnuli da bi vidjeli njegovo kopito. Kako bi se Hans približavao točnom odgovoru, ljudi su u isčekivanju promijeeili svoju posturu, makar na gotovo neprimjetan način. Tako su očekujući da Hans stave na točnom odgovoru zapravo omogućili konju da prepozna točan odgovor i ispunili svoje proročanstvo.
Kako samoispunjavajuće proročanstvo djeluje na društvenoj razini?
Predložit ću primjer nogometne utakmice visokog rizika zbog susreta dva rivala s vatrenim navijačima. U prošlosti su takvi susreti obilježeni navijačkim sukobima. U najavi susreta u medijima se priča o devijantnom ponašanju, mogućim žrtvama i materijalnoj šteti. Prisjeća se prošlih slučajeva i najpopularniji sportski portal će napraviti reviziju najgorih ekscesa u prošlosti.
Sve navedeno zapravo osvježava ideju o netrpeljivost i kroz pažnju koju daje počiniocima takvih nedjela, poziva na nove probleme, koji će po mogućnosti premašiti prije izazvane nerede. Stvara se nikad izrečena, ali prisutna obaveza za današnje lidere navijačkih skupina da pokažu tko je glavni.
Na sam dan utakmice, zbog očekivane opasnosti, policija je posebno temeljita, stroga i gruba. Žele učiti sve što mogu da se ne dogode neredi. Vijesti o tretmanu koji je granično prihvatljiv počinju kružiti među navijačima i povećava se nervoza. Zaista nisu imali namjeru ništa raditi, ali percipiraju da su u situaciji u kojoj moraju obraniti svoju čast. Nakon medijskih komentara koji su već podignuli tenzije, ovo je kap koja prelijeva čašu i na mnogim mjestima izbijaju neredi.
Samoispunjavajuće proročanstvo se potvrdilo. Razmisli jesu li uključene strane svojim djelovanjem smanjile ili povećale šansu za to? Namjera im je bila potpuno suprotna od onoga što su potencirali.
Kako samoispunjavajuća proročanstva pomažu ili škode našoj djeci?
Klasik među psihološkim eksperimentima datira iz 60-ah godina prošlog stoljeća, a proveli su ga Rosenthal i Jacobsen. Oni su najprije testirali inteligenciju djece u jednoj osnovnoj školi. Nasumično su izabrali djecu, koja se po ničemu nisu izdvajala od ostalih, i označili ih kao djecu koja imaju veliki potencijal i od kojih se očekuju iznadprosječni rezultati.
Tu informaciju su podijelili s učiteljima. Pokazalo se da su tijekom sljedeće nastavne godine ta djeca, inače po ničemu iznadprosječna, imala značajno veći napredak u školi u odnosu na ostalu djecu. Dogodilo se da su im učitelji posvećivali više pažnje, pokazivali više razumijevanja prema njima i više ih poticali. Ostaloj djeci su, očito, posvećivali manje pažnje i nisu puno očekivali od njih.
Ne samo da su djeca napredovala u školskim predmetima, nego su njihovi rezultati na istom testu inteligencije na kraju školske godine imali veću promjenu na bolje, nego rezultati druge djece, koja nisu označena posebnom.
Očekivanja učitelja djelovala su kao samoispunjavajuće proročanstvo. Njihova očekivanja djelovala su na njihov način razmišljanja, na njihovo ponašanje i promijenila su stvarnost koju su doživljavali.
Osim što je zanimljiv, kako možeš ovaj fenomen iskoristiti za sebe?
Krenimo od tebe same. Svatko od nas je barem ponekad sebi rekao da nešto ne može, da je preteško, ili imao ispriku „a ja sam takva“. Možda takva ideja vodi u ponašanje koje će potvrditi tu ideju. Jer ako ti „znaš“ da ti nešto ne ide, onda ćeš u tu aktivnost ući nesigurno, oklijevajući što će dovesti do toga da zaista ne budeš uspješna u toj aktivnosti. To će potvrditi ranije izrečeno mišljenje da u tome nisi dobra. Samoispunjavajuće proročanstvo će ponovno biti na djelu.
Želiš li pričati o svojoj djeci? Strah te kako će se prilagoditi na školu nakon vrtića, ili na srednju školu jer sada putuju u grad iz mirnog predgrađa gdje živite? U strahu da im se nešto ne dogodi, postavljaš puno pitanja, brineš oko stvari koje te ranije nisu zamarale, uvodiš zabrane i neke druge novine u vaš odnos. Dijete je frustrirano, često se svađate, osjeća se nesigurno i donese neku krivu odluku. To potvrđuje tvoje proročanstvo zbog čega još više navališ jer želiš zaštitit tvoje dijete. Htjela si postići da dijete bude sigurno i napravila si potpuno suprotno.
Isti je efekt na razini društva, bilo na mikro razini, recimo u tvojoj proširenoj obitelji ili u krugu prijatelja, ili na razini međudržavne politike. Jedna država se boji neprijateljstva druge države pa se krene naoružavati, „za svaki slučaj“. Druga država to vidi pa smatra da je to priprema za rat i sama krene povećavati vojnu spremnost. Iako niti jedna ne želi rat, početno predviđanje da je to moguće, dovodi do sve većih tenzija i predratnog stanja.
Što ti ja želim reći?
Želim te pozvati na oprez kada je u pitanju etiketiranje i predviđanje. To je jednako opasno kada je u pitanju etiketiranje sebe, bliskih osoba ili ljudi oko tebe s kojima nisi emotivno bliska. Problematično je i ako se radi o očekivanjima od raznih društvenih situacija ili aktivnosti („Tamo će sigurno biti dosadno“).
Možeš napraviti veliku štetu sebi tako da si uzmeš sposobnost prilagodbe i djelovanja, zbog percepcije da nešto ne možeš. Isto možeš napraviti svom djetetu, u poslovnom okruženju, ili s prijateljima.
Važno je da poznaješ svoje tipične načine kako to radiš, svoja tipična vjerovanja koja postoje samo u tvojoj glavi, ali ih ti svojim ponašanjem možeš učiniti stvarnima. Osvještavanje svojih teorija i hipoteza, dobar je korak prema tome ne postaneš žrtva svojih proročanstava.
