Iako se istraživanja razlikuju po svojim nalazima, često se pokazuje da postoji kratkotrajan pozitivan učinak promjene nogometnog trenera na rezultat momčadi, nakon serije loših rezultata. No, kao što sam napisao, učinak je kratkotrajan i gubi se nakon desetak utakmica.
Kada taj podatak promatramo izdvojeno, mogli bi upasti u zamku zaključivanja o uzročno-posljedičnoj povezanosti promjene trenera i rezultata koje klub ostvaruje. Neka istraživanja koja su usporedila rezultate klubova koji su promijenili trenera nakon nekoliko poraza u nizu i klubove koje nakon negativne rezultatske serije nisu mijenjale trenera. U tom slučaju podaci pokazuju da su i klubovi koji nisu mijenjali trenera nakon više uzastopnih poraza popravili svoje rezultate.
Iz ovoga bi mogli zaključiti da su treneri zapravo žrtvena janjad. Raskidanje njihovih ugovora sugerira da je upravljački segment kluba osigurao sve potrebne financijske i logističke uvjete za uspjeh. Dalje, da je sportski menadžment osigurao potrebne stručne i igračke kapacitete za postizanje uspjeha. Unatoč tome, trener, kojeg su upravo te strukture izabrale temeljem nekih njegovih poželjnih karakteristika, nije uspio ostvariti očekivani rezultat. A rezultat je očito realno postavljen kada se uzmu u obzir svi navedeni uvjeti unutar kluba, konkurencija, razina natjecanja itd.
Iz moje perspektive je očito da su klubovi u situaciji rezultatskog neuspjeha zbog kombinacije različitih faktora. Izdvojiti samo jednog, npr. trenera, nije logično. Tako i podatak da promjena trenera u prosjeku ne donosi bolji rezultat nimalo ne čudi. Ponekad će trener donijeti bolje rezultate, ponekad će donijeti još slabije, no njegov utjecaj ovisi o igračima, asistentima, direktorima, financijama, logistici i brojnim drugim varijablama. Meni je logično da u okruženju koje iz nekog razloga ili kombinacije razloga, trener ima manje šanse za uspjeh, promjena trenera ne donosi bolje rezultate.
Istraživanje predstavljeno 2019. na MIT SLOAN konferenciji sportske analitike dokazalo je da treneri objašnjavaju 20-30% varijance u uspjehu kluba. Istraživanje je napravljeno u američkim ligama NBA, NFL, NHL i MLB i ne uključuje nogomet. Ako ga uzmemo kao relevantan pokazatelj vrijednosti trenera, to je veliki efekt ako klub može pronaći dobrog trenera. U istom istraživanju je istaknuto kako je vjerojatno ostalih 70-80% varijance koja objašnjava uspjeh kluba išlo barem donekle treneru u korist, ako je on postigao uspjeh. To su ranije spomenute varijable koje se tiču financija, logistike, upravljanja, skautinga, navijača…
Prema istom istraživanju, najbolji treneri su uspjeli postići rezultate 25% bolje od prosječnog trenera. No, ti su efekti trajali najduže 2 sezone. Treneri koji su imali duži staž, nisu se toliko uspijevali izdići iznad prosjeka. Na primjeru legendarnog trenera footballa Billa Belichicka, koji je trener u istom klubu 17 godina u nizu, pokazalo se da je tijekom tog razdoblja ostvario rezultat 18% bolji od predviđanja za prosječnog trenera s istom kvalitetom igrača i resusima. Bilo bi zanimljivo vidjeti istu analizu npr. za Alexa Fergusona, vjerujem da se slažete.
Na tržištu trenera, kao i svakom drugom, postoji određeni prosjek i većina trenera se po svojim sposobnostima ne razlikuje bitno. Stoga, promjena trenera, teško može rezultirati drugačijim rezultatima. Ja bih dodao, osim ako je trener izabran temeljem pažljive selekcije, u skladu s dugoročnim ciljevima i vrijednostima kluba. A koliko klubova zaista ima takav pristup izboru trenera?
Dok se to ne promijeni, neka glave padaju!
