Samoispunjavajuće proročanstvo je termin koji opisuje situaciju kada netko ima očekivanje o tome kakva je druga osoba, to očekivanje utječe na ponašanje prema toj osobi, što izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima. Tako se čini da su se prvotna očekivanja pokazala istinitima, odnosno da se naše „proročanstvo“ ispunilo.
Klasik među psihološkim eksperimentima datira iz 60-ah godina prošlog stoljeća. Nasumce izabranu djecu u javnoj školi, koja se po ničemu nisu izdvajala od ostalih, istraživači su označili kao one od kojih u sljedećoj godini, prema rezultatima testova, očekuju veliki napredak. Tu informaciju su podijelili s učiteljima. Pokazalo se da su tijekom sljedeće nastavne godine ta djeca, inače po ničemu iznadprosječna, imala značajno veći napredak u školi u odnosu na ostalu djecu. Dogodilo se da su im učitelji posvećivali više pažnje, pokazivali više razumijevanja prema njima i više ih poticali.
Isprva, treneri formiraju očekivanja o fizičkoj sposobnosti sportaša koristeći dostupne informacije – osobne (spol, izgled, rasa) ili natjecateljske (treninzi, prijašnji nastupi, testovi). Dojam koji ostavljaju stečene informacije utječe na način, količinu i kvalitetu povratne informacije koju trener daje sportašima. Ako trenerovo viđenje sportaša utječe na njegovu komunikaciju i sportaš redovito prima istu poruku trenera, tada može doći do utjecaja na njegove buduće nastupe i psihološko funkcioniranje u pozitivnom ili negativnom smislu. Postoji mogućnost da se sportaševo ponašanje promijeni kako bi se konformiralo trenerovu originalnom očekivanju, što opet pojačava to isto očekivanje. Tako se događa da se podupire samoispunjavajuće proročanstvo.
Povratna informacija trenera, kao informacija o sposobnosti ili nastupu, ključna je kao ohrabrenje za sportaša. Pokazalo se da sportaši od kojih se mnogo očekuje primaju više potkrjepljenja. S druge strane, bez obzira na moguću jednaku povratnu informaciju, sportaši od kojih se malo očekuje, opisuju svoja iskustva kao manje pozitivna. No, kada sportaši vjeruju da se njihove sposobnosti uspoređuju s vještijim suigračima, mogu podignuti razinu svog nastupa na tu percipiranu, višu razinu.
Iskustvo trenera je važno za povratnu informaciju koju pruža. istraživanja pokazuju da treneri s manje iskustva nude više nagrada i socijalne podrške, što vodi do većeg zadovoljstva sportaša. Moguće je da iskusniji treneri smatraju kako lakše mogu procijeniti sportaše, s obzirom na svoj dugogodišnji staž, pa unaprijed formiraju očekivanja i pružaju dovoljno povratnih informacija i podrške samo nekim sportašima.
U kojoj god grupi trenera se prepoznajete, radom sa psihologom možete do znanja koja vas mogu učiniti boljim trenerom.
